Review
Odrastavši u glazbeničkoj obitellji - otac i dvojica braće su glazbenici - Carol Sudhalter je bila predodređena za glazbenički poziv. Počela je kao flautistica, a tijekom studija na New England Conservatory of Music posvetila se i bariton saksofonu. Dolaskom u New Yokk, godine 1978., njezina je karijera naglo krenula uzlaznom putanjom. Osim što je bila članica sastava Latin Fever, prvog latino sastava u kojem su svirale isključivo žene, ostvarila je suradnje s uglednim jazzistima kao što su Etta Jones, Chico Freeman, Jimmy McGriff, Jimmy Cobb, Jason Marsalis i drugi. Cijelo to vrijeme vodila je i vlastite sastave. Zahvaljući toj “ večernjoj školi” koju je pohađala u njujorškim jazz klubovima, naučila je svirati ogroman broj jazz standarda, upoznala se s tajnama te glazbe i stekla vještinu, sigurnost i rutinu prijeko potrebnu za sviranje u raznim situacijama. Zato se bez problema može upustiti u snimanje koncerta s namjerom da tu snimku uvrsti na album. Naime, u tom slučaju nema priliku za muljanjem, kamfliranjem, nema nasnimavanja - radi se o izvedbi od prve. Još kad se radi o koncertu u crkvi gdje je akustika uvijek posebna, kao u ovom slučaju, rezultat može biti izniman. O njezinom glazbenom ukusu, a on se kreće u okvirima mainstream jazza, puno govori izbor skladbi, zapravo skladatelja, koje je odabrala za ovaj album. To nisu najpoznatiji jazz standardi, ali uglavnom se radi o djelima cijenjenih instrumentalista: pijanista Tadda Damerona i Billa Evansa, saksofonista Bennyja Golsona, Hanka Mobleya i Sonnyja Rollinsa i drugih. Izvodi ih uz pijanista Patricka Poladiana, koji je upisan i kao autor jedne skladbe, kontrabasista Kevina Haileya i bubnjara Mikea Campennija. U izvedbi jedine vlastite skladbe, “Colin Blues”, Carol, koja u ostalim izvedbama svira bariton saksofon, a u baladama flautu, je i zapjevala.
Davor Hrvoj
