Computers And Blues

Review

Mike Skinner, a.k.a. The Streets, snimio je svoj zadnji album. Prije devet godina uskočio je u pop svijet debitantskim albumom Original Pirate Material i stao na čelo tadašnjeg 2-step/garage i grime pokreta, te je usput postao prvi uistinu relevantni britanski MC. Za Skinnera nema straha, on sada želi režirati, i najavio je da nakon ovog albuma snima triler čija se radnja odvija u bolnici. Sa 32 godine, mlad je i ima čitav život pred sobom, možda čak i nekoliko različitih karijera. Jer već po glazbi, MC skillu i produciranju, dokazao je multitalentiranost, tako da će uspjeti u bilo čemu na što se fokusira.

Computers and Blues peti je Skinnerov album, i donekle izgleda kao reminiscencija najboljih traka, a to su upravo debitanbski album, i drugi, A Grand Don't Come For Free. Skinner zna svoje sranje, tako da album odmah po početku zvizne u glavu, zaraznom trakom Outside Inside. Retro sempliranje, utapanje u basu i moćno rifovlje hvataju slušatelja na ješku koju ne pušta do kraja ovog LP-a. Druga traka po redu ujedno je i najavni singl albuma, Going Through Hell. Tu se čuje fuzija kakvu samo Skinner može stvoriti, a to je spajanje vlastitog ranog materijala sa post-punk zvukom osamdesetih i old school hip hopom istog desetljeća.

Albumu ne fali introspekcije – Blip On A Screen govori o trenutku kad je Skinner prvi put ugledao nerođenu kćer na ultrazvuku. Pomalo emo, ali zato barem originalno i definitvno rap koji ne spada u tipičnu mačo kategoriju nabrajanja dijamanata i platinastih ratkapa. Na Those That Don't Know The Streets se vraća na podij, taj popularni britanski garage. Soldiers je Skinnerov glas prkosa, a OMG je traka za moderna vremena, o Facebook romansi. Još introspekicje nalazimo na Trying to Kill M.E., gdje Skinner priča o tome kako je završio u bolcini za vrijeme snimanja ovog albuma, i to zbog sindroma kroničnog umora: The thing that I love the most is trying to kill me. Ako ništa, čovjek je dokazao da daje 100% prilikom stvaranja glazbe, pa čak i na štetu vlastitog zdravlja. 

Album zatvara Lock the Locks, i to je doista oproštaj od glazbene industrije, konačno zaključavanje tog poglavlja života. Uz vokal Claire Maguire, Skinner odlazi sa scene, odrađuje taj 'walking into the sunset' moment, a fanovi sa suzom u oku mašu maramicom za taj epski odlazak u glazbenu mirovinu.

The Streets je ime koje je odradilo svoje, ali Mike Skinner, čovjek koji je od tog imena stvorio instituciju britanskog rapa, ni približno nije gotov sa kreativnim radom. Ljubiteljima dobre glazbe dužnost je poslušati ovaj finalni album, i onda čekati na slijedeći Skinnerov genijalni pothvat. Nove avanture slijede.
 

Vuk Oreb