Review
Simple Minds će ove godine proslaviti 30 godina karijere. Iako su nekad uz U2 bili vrh, promašaji tipa Mandela Day i barem deset godina kreativne blokade uz nezanimljive albume učinili su svoje. Simple Minds jesu legende, daleko od tog, no dovoljno su pregrijani da izlazak novog albuma ne izaziva trnce kod nikog. Vrijeme za za mirovinu je već odavno počelo i produljivanjem karijere se neće postići dojam njene svevremenske uspješnosti nego će se kvaliteta razvodniti.
No što je tu je, album je objavljen i ovo se ipak može nazvati najboljim djelom Simple Mindsa kroz dulje vrijeme. Iako tu kvalitetu ne postiže, Graffiti Soul ipak podsjeća na komercijalni zenit Simple Mindsa osamdesetih. Minimalistički tekstovi koji više prepuštaju vokalu Jima Kerra i glazbenim umijećima benda i nisu toliko loš odabir. Daleko je ovo od kreativnih vrhova no lošim se sigurno ne može nazvati.
Jim Kerr je i nakon trideset godina jedan od najboljih vokala rock glazbe. I u pop rock zvuku koji obilježava ovaj album njegov glas može biti duboko izražajan, zadrhtati kad je potrebno, ali i potaknuti pamtljivost melodije koju pjeva.
Ipak, najbolji dio benda je Charlie Burchill, gitarist. Njegovi gitarski riffovi su u većini slučajeva i sami sposobni nositi pjesmu bilo u space rock okruženju Rocketsa, bilo u sirupastom emocionalnom aranžmanu Light Travelsa.
Problem albuma je jednostavnost koja možda u prvih pet pjesama dolazi kao lagan i potreban obrok od krcatih i teških modernijih rock produkcija no glatkost i pitkost melodija prema kraju albuma postaje predvidljiva, monotona te do posljednje pjesme čak i iritantna. Kreativnost je problem albuma jer kompaktan zvuk zadovoljava određene kriterije slušljivosti albuma, no ti albumi nisu baš previsoki.
Nekoć rame uz rame s U2, Simple Minds su putem zapeli i nikad se nisu vratili. Vojska fanova je tu no nove fanove se nema privući čime relevantnim. Regularnost i korektnost ovog albuma je nešto što ovaj album čini posebno irititantnim što je velika prepreka prirodnom starenju Simple Mindsa. Starenje sa stilom je problem mnogih legendi no Simple Mindsi su previše produžili svoj rok trajanja. Ovaj album nije ćorak, no nije ni prekretnica zbog koje bi mogli negirati potrebu za mirovinom Simple Mindsa. Ta je potreba, čini se, gotova stvar.
Ivan Glazer