Review
Shania Twain, kanadska pjevačica i kantautorica, početkom ove godine objavila je „Queen of Me“, novi, svoj šesti studijski album po redu. Ovo joj je prvi studijski album nakon onoga „Now“ iz 2017. te je ujedno i prvi koji nije objavljen za izdavačku kuću Mercury Nashville u okviru koje je objavljivala gotovo tri desetljeća.
Možda se kod nas za nju baš i ne zna, ali ova pjevačica je izuzetno popularna u Kanadi a i u svijetu. Primjerice, njezin album „Come On Over“ iz 1997. najprodavaniji je country album u povijesti tog žanra a s oko 60 milijuna prodanih primjeraka diljem svijeta ujedno je i najprodavaniji album neke pjevačice uopće. Za njezin uspjeh dobrim dijelom zaslužan je njezin bivši suprug Robert Mutt Lange, kompozitor i producent koji je njezine albume producirao miksao tako da ga je udaljio od countryja i približio pop-zvuku. Damama se godine ne spominju ali njezina karijera traje već preko četrdeset godina. Prije nego što je objavila kompilaciju „Greatest Hits“ (2004.) snimila je pet studijskih albuma među kojima su vjerojatno najkvalitetniji „The Woman In Me“ (1995.) i već spomenuti „Come On Over“ (1997.). Nakon što je izdala kompilaciju uspješnica objavila je singl "Shoes" kao dio soundtracka za TV seriju „Očajne kućanice“, a potom upala u razne životne turbulencije. Razvela se od Roberta John "Mutt" Langea (2008.) te tri godine kasnije udala za Frédérica Thiébauda, supruga svoje najbolje bivše prijateljice. Na krilima nove ljubavi objavila je promo singl "Today Is Your Day" (2011.) te ostvarila zapažen uspjeh na top listama. No, uskoro joj je dijagnosticirana Lajmska bolest i promuklost zbog koje je gotovo izgubila glas a sama njezina daljnja karijera dovedena je u pitanje. Ipak, nakon operacije i terapije uspješno se oporavila, krenula na koncertnu turneju i objavila povratnički album „Now“ (2017.). S novim se albumom ponovno popela na prva mjesta ljestvica u SAD-u, Kanadi, Velikoj Britaniji i Australiji. O njoj je snimljen i dokumentarni film pod naslovom „Not Just a Girl“ koji je pokrio njezinu karijeru od početaka pa do trenutaka kada je krenula snimati upravo ovaj, svoj šesti studijski album pod naslovom „Queen Of Me“.
Najnoviji album najavila su dva singla: "Waking Up Dreaming" (u rujnu) i "Last Day of Summer" (krajem listopada prošle godine) kao i promotivni singl "Giddy Up!". Prema dostupnim podacima u komercijalnom je smislu album ostvario velik uspjeh i postao joj treći s kojim je osvojila prvo mjesto britanske ljestvice a ujedno je ušao i u prvih deset u Kanadi, Švicarskoj, Australiji i Sjedinjenim Američkim Državama.
Na albumu je dvanaest pjesama koje (osim kaubojskog šešira kojega vidimo na omotnici albuma) baš i nemaju mnogo dodirnih točaka s country glazbom. Jedine pjesme koje barem ritmom donekle podsjećaju na country su „Giddy Up“ i „Last Day of Summer“. Na prvu je, dakle, više nego očito da je Shania nastavila svoje gibanje u vodama popa udaljivši se pritom još više od svojih country korijena. No, krenimo redom.
„Giddy Up!“ vesela je i brza pop pjesma hitoidnog karaktera koja slavi život. U njoj ima akustične gitare (svira je Dave Stewart, multiinstrumentalist, ujedno i producent ove pjesme) a u tekstu se spominju pojilište i Arizona pa podsjeća na country. Nakon ove vesele pjesme slijedi „Brand New“ s nešto ozbiljnijom temom: govori o prekidu veze ali slavi sebe koja je postala „nova ja“. Instrumentalno, započinje laganije ali brzo napušta patetiku i poprima elemente R&B te se pretvara u disco-pop pjesmu u stilu Paule Abdul. Kao i prva, ima poprilično pamtljiv refren te je i ona zamišljena kao potencijalni hit. Proslava života i promjena koje ih donosi prisutne su i u pjesmi „Waking Up Dreaming“, već spomenutom prvom singlu s ovoga albuma, uvodnim ritom sliči na pjesmu „Close to Me“ grupe The Cure, ali se ubrzo pretvara u nešto sasvim drugo. I ovdje Shania svojim kontraaltom koristi pjevačke tehnike koje blago podsjećaju na neke druge pjevačice poput Alanis Morrisette i Anastaciae. Iduće dvije pjesme „Best Friend“ (koja je dopadljiva, laganija pjesma) i „Pretty Liar“ u gotovo su istom ritmu pa se stvara određena monotonija. Pjesma „Inhale / Exhale Hair“ nastala je u suradnji s Iainom Archererom, folk-indie gitaristom i skladateljem te glazbeno a ni tekstualno definitivno nije ništa posebno. „Last Day of Summer“, nepretencioznog je i jednostavnog teksta, ali ima zanimljivu glazbenu strukturu i jedan lijepi refren te je napravljena u country stilu s akustičnom gitarom i karakterističnim ženskim pratećim vokalima. Naslovna pjesma „Queen of Me“ ne nudi ništa zanimljivoga a tako ni sljedeća „Got It Good“ koja zvuči kao da je ispala iz nekog disco kluba osamdesetih. Nemaštovita je i iduća pjesma „Number One“ u kojoj čak možemo čuti i ono pomalo zaboravljeno karakteristično disco pljeskanje koju proizvodi ritam mašina. Ipak, ono što najviše iritira jest ona umjetna modulacija glasa koja joj najvjerojatnije stvarno nije potrebna. Na albumu su još dvije pjesme: bezbojna i anemična „Not Just a Girl“ i nešto bolja „The Hardest Stone“. I tako je završio Shanianin šesti studijski album koji je izrazito monoton posebno u svojem drugom dijelu.
Novi album Shania Twain još je jednom potvrdio dobro poznatu tvrdnnju da komercijalni uspjeh ne mora ujedno garantirati i kvalitetu. Teško je pronaći nešto inovativno i novo, a najteže je uspostaviti ravnotežu između stvaranja prolaznih hitova i glazbe neke trajnije vrijednosti. Shania se i ovim albumom udaljila još više od onoga što se naziva countryjem, ali je proširila mrežu suradnika i pokušala istražiti nove prostore pop glazbe koji joj u potpunosti baš i ne leži. Ipak, svakako treba pozdraviti činjenicu da se Shania uspješno oporavila te da joj nastavak karijere nije doveden u pitanje. A zdravlje je, kao što znamo, uvijek najbitnije.
Ono što također može biti zanimljivo jest i činjenica da je ovo prvi Shaniin album koji je dobio onu oznaku „Parental Advisory“, upozorenje roditeljima o nepoćudnom sadržaju kojega ima na snimljenom materijalu. S obzirom da u tekstovima nisam čuo 'f-word' (ima jedino riječ „prick“ u prvoj pjesmi) te nisam zapazio elemente ikakva nasilja ili provokacije, do kraja mi baš i nije jasno koji su to konkretno sadržaji. No, možda se oznaka odnosi na samu fotografiju omotnice albuma: pjevačica jaši na crnome konju s crnim kaubojskim šeširom i odjevena je tek u blago raskopčanu košulju. A opet, možda je i sama oznaka neki komercijalni trik, tko zna?
Ivan Dukić
