Review
Tko zna koliko se puta na Coryijevom gramofonu vrtila „Play that funky music white boy“ benda Wild Cherry. Stoga nije čudno da je funk postao i ostao njegova životna odrednica.
Cory Wong je inače član odličnog benda Vulfpeck, svoje glazbene fantazije isporučuje preko svog Fendera Highway One Stratocastera.
U stvaranju ovog čarobnog sessiona pomogli su mu vrsni glazbenici: Sonny T na basu, Kevin Gastonguay na klavijaturama, Petar Janjic na bubnjevima, Nĕgah Santos na udaraljkama. Poseban Task Force One, ubitačnu puhačku liniju čine: Steve Strand i Jon Lampley na trubama, Micheal Nelson na trombonu, Eddie Barbash na alt saksofonu, Kenni Holmen na alt i tenor saksofonu, Sam Greenfield na bariton saksofonu.
Po samom nazivu albuma lako je prepoznati da je „mjesto zločina“ imanje princa funka Rogersa Nelsona poznatijeg kao Prince.
„Paisley Park legendandarno je mjesto za stvaranje glazbe. To je bio Princeov studio, kao i mjesto u kojem je godinama bio njegov dom. Studio A bio je njegovo utočište. Snimanje na takvom mjestu za mene i bend bilo je neopisivo zadovoljstvo“ - šturim je riječima Cory Wong opisao posebnu i poticajnu atmosferu koja je prevladavala tijekom snimanja, a što se može vidjeti i iz same video snimke koju s lakoćom možete pronaći na Youtubeu.
Ocjena/recenzija ovakovog uratka trebao bi biti lagan zadatak, recezent se ne treba gubiti u nepotrebnim kontemplacijama na temu prepoznavanja osjećaja i poruka izvođača uobličenih kroz verse ili eventualnog otkrivanja „novih“, „pionirskih“ glazbenih staza koje isti sugerira, a često i bez realnog osnova.
U ovom slučaju sve se svodi na objektivno prepoznavanje kvalitete sviranja ovih 11 majstora, a toga u zastupljenom materijalu ima u svakoj odsviranoj noti. Stoga je preporuka: udobno se zavalite i uživajte u ovoj bogomdanoj poslastici, koristeći pri tome obavezno slušalice zbog potpunijeg doživljenja svake odsvirane note.
Poseban akcent treba posvetiti čarobnoj „Meditation“ sa senzibilnim početkom u stilu Peter Greena, da bi se u nastavku Coryjev Diesel motor zagrijao na pravu radnu temperaturu u urnebesnom solu u kojem ga nije spriječila ni puknuta žica na plavom Stratocasteru. Mala/velika gitarska škola sviranja koja zaslužuje beskonačan repeat.
„Jet Screamer“ je rasni funk uradak u kojem ničim nisu limitirane slobode svakog člana ovog nevjerojatnog benda u stvaranju paklene atmosfere.
„Headin' Down To Bunkers“ apsolutni je vrhunac ovog sessiona u kojem je svaki od članova opetovano iskazao svoja umijeća uz posebno isticanje Kenni Holmana na saksofonima; u jednom trenutku ih istovremeno svira oba, alt i tenor, jednom rukom, iste note. Nešto najbolje što sam ikad čuo.
Ako sve bude u redu sa pandemijom Cory i ekipa sviraju u travnju u Padovi.
Ja sam već zaokružio datum, a vi?
Đorđe Škarica
« Turbo 
