A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Waba Duba | 3:07 | ||||
2 | The Vanishing Of Peter Strong | 3:22 | ||||
3 | Way Down | 3:19 | ||||
4 | Out Of Sight | 3:03 | ||||
5 | Arthur Spark | 3:35 | ||||
6 | Big Boy's Blues | 3:27 | ||||
7 | Basic Avenue | 2:55 | ||||
8 | Core Shift | 3:00 | ||||
9 | Spinning My Mind | 3:19 | ||||
10 | Hot Pan | 3:17 | ||||
11 | Rush For Joe | 3:25 | ||||
12 | Siren Singing | 3:43 |
Yello su u svojoj dugovječnoj karijeri dogurali do četrnaestog studijskog albuma. Svih četrnaest su nekako slični. Ni ovaj „Point” se ne razlikuje pretjerano od prethodnih trinaest. Samo po sebi to nije problem, posebno ako govorimo o prepoznatljivom stilu glazbenika. To može biti pohvalno kada je riječ o unikatnom pečatu umjetnika koji ga diferencira od svega ostalog što možete čuti u bespućima etera i svejedno ćete nepogrešivo prepoznati da se radi o Yello. Ono što jest problem, je da kad uzmete bilo koji od prethodnih trinaest albuma, kao neko prosječno uho nećete primijetiti neke grandiozne razlike između njih. I prije trideset godina ste ih lakoćom mogli strpati u ladicu nekakve avangarde. Možda bi vam bilo fora? Pa isto možete i danas. Bez obzira o kojem albumu se radilo.
Point nastavlja u istom smjeru. Prvi singl s albuma „Wabba Dubba” i vizualno asocira na prosječni video spot u produkciji Yello. Djeluje pomalo deja vu, ali ne može mu se poreći zaraznost, čudnjikavost i zabavnost. Drugi singl „Out Of Sight” je također zgodna i pitka drmalica s poslovično blesavim Yello tekstom. Zanimljivo zvuče i „Spinning My Mind” i „Core Shift”. „Way Down” ima neku čarobnu downtempo magiju u kojoj se debeli glas Dietera Meiera snalazi kao kod kuće u papučama. Na „Siren Singing” vokale odrađuje manje poznata kinesko – britanska glazbenica Fifi Rong s kojom s u već surađivali na prethodnom albumu „Toy”, ali osim ove trivije ipak nije nešto za istaknuti. Ima još nešto praznog hoda na albumu, ali sve u svemu to mu se spušta ocjenu ispod pristojne.
Dieter Meier i Boris Blank nastavljaju raditi ono što ih veseli. Nije da im je sila nizati albume i stvarati pjesme koje teško da će se probiti do širokih masa. Za Meiera možemo biti sigurni da mu nije sila, ali niti Blank ne djeluje kao da ovo čini iz egzistencijalnih poriva. Dvojac još uvijek može pružiti dovoljno neopterećene i opičene glazbe za nekoordinirano mrdanje.
I za kraj, samo jedna kratka crtica vezano u Meiera. Iako je jedan manje ozbiljan hrvatski glazbeni portal (manje ozbiljan od Soundguardiana), prenio vijest da je Dieter Meier pjevač Ralf iz The Residents, (upravo onog benda koji već pedesetak godina skriva identitete svojih članova), izgleda da to ipak nije istina.
Ivica Šćukanec
« Touch Yello | Yello Albumi Kronologija |