Review
Gitarist Sead Lipovača „Zele“, najpoznatiji kao frontman Divljih jagoda, objavio je za izdavačku kući Croatia Records svoj drugi solo album Internal Waves of Love. Izuzev tri pjesme s vokalima, u osnovi je riječ o instrumentalnom rock albumu s manje ili više prisutnim elementima heavy metala, istočnih ritmova, harmonija i melodija te simfo i surf rocka.
Album je snimljen u zagrebačkom tonskom studiju Šišmiš a mix i master albuma odradio je kultni švedski gitarist Andy La Rocque, poznat kao gitarist Kinga Diamonda te kao gitarist Deatha na genijalnom albumu Individual Thought Patterns. Produkcija je vrlo čista, sterilna i ušminkana, a Instrumenti definirani, jasno razdvojeni i razlučivi. Ta čistoća zvuka bez ikakvih šumova, koja podsjeća na 1990-te, na dosta mjesta, posebno u baladama, ostavlja dojam jezive usamljenosti, praznine i bezizlaznosti.
Ništa posebno drugačije, Jednako sterilno, sve do razine kiča, odrađen je i dizajn korica s predvidljivom nemodernom tipografijom, na kojima se nalazi bezizražajno, gotovo robotski umjetno Zeletovo lice.
U kontekstu suvremenih gitarističkih albuma majstora gitare poput Tosina Abasija, Jeffa Loomisa, Dewe Budjane i Marka Wingfielda, koji nastoje pomaknuti kompozicijske i improvizacijske granice, Zeletov album se doima poput ni po čemu posebnog, zalutalog dinosaura rocka.
Neoriginalnost, nedostatak istinskog nadahnuća , predvidljivost i besciljnost većine kompozicija često naglašava završetak izlizanim, običnim stišavanjem, kao da su u pitanju fragmenti ili skice. Adrenalina, dinamike, neočekivanosti i virtuoznosti može se pronaći tek u tragovima. Ponavljaju se već nebrojeno puta odsvirani rifovi i ritmički obrasci poput galopirajućih ritmova a jednostavno odsvirani pozadinski instrumenti imaju funkciju stvaranja ugodne matrice radije nego svrhovitog sinergijskog učinka. Zeletov zvuk gitare je zastario ali dobar. Stil sviranja mu je uglavnom fokusiran oko melodija, dugih tonova i legato dijelova.
Tri pjesme s vokalima sadrže do krajnosti izlizane ljubavne stihove, uskog vokabulara koji se svodi na „noć“, „sjećanja“, „dodire“, mirise“, „dugu“, „srce“, „drhtanje“, „san“ itd., kao da ih je pisao neki zaljubljeni prištavi srednjoškolac, bez nekih originalnih metafora i misli. Pjesma „Missing You“, na kojoj je kao vokal gostovao britanski heavy metal pjevač Tony Martin (kasni Black Sabbath), predvidljiva je rock balada u stilu Deep Purplea i s primjesama Bon Jovija. Dvije pjesme na kojima je pjevala mlada pjevačica Sonyja, „Come With The Rainbow“ i „Reci da znam“, zapravo su ista pjesma, samo otpjevane na različitim jezicima. U pitanju je dosadna, predvidljiva, radijska ljubavna balada s otrcanim „romantičnim“ stihovima koja ima pretenzije postati hit.
U cijelosti gledano, vrlo efemerno, nezadovoljavajuće i nepustolovno djelo koje će vjerojatno ostati negdje na svjetskim marginama.
Ljubiša Prica
