Review
Iako riskiram kad pišem očite stvari, akustična presviravanja originala obično ispadnu lošije od samog originala jer se u tom procesu obično ponešto izgubi. Čini se da kada bend ogoli svoje radove do akustičnih baza, usput nestanu i elementi koji čine original dobrim, a dosta toga ima veze s činjenicom da bend obično samo išteka pojačala i efekte bez dodatnih promjena u cijalo aranžmanu te tako odsviraju već poznate stvari. Kroz to ogoljavanje obično se dođe do vrlo dosadnog i razočaravajućeg rezultata.
Ali čini se da skoro četiri godine nakon posljednjeg objavljenog albuma su za bend Anathema rezultirali jednim suptilnim akustičnim remakeom koji ne samo da je dorastao originalu nego ga je prerastao u pojedinim slučajevima.
A razlog zašto su dečki uspjeli napraviti tako kvalitetan akustični album leži u tome što se nisu zadovoljili samo ištekavanjem struje i odsviravanjem stvari takvim kakve jesu, nego su usput promijenili i doradili melodije i suptilno nadopunili aranžmane, te dodali instrumente poput klavira i gudačkih instrumenata.
Pjesma poput Are You There je jako dobra u originalu, ali i u ovom aranžmanu lako kvalitetom prelazi original, jer su između ostalih stvari, originalni synth zamijenili sa suptilnom melodijom akustične gitare, te novim višeslojnim vokalima i synthovima. Da kojim slučajem nisu zadržali isti vokalni aranžman i glavnu melodiju, pomislio bih da se radi o potpuno novoj stvari, a ta ista pažnja posvećena detaljima se može razaznati na cijelom albumu.
Iako druge pjesme nemaju toliki „facelift“ kao gorespomenuta, ipak se osjećaju određene promjene. Angelica sa albuma Eternity je također jedna od onih koja se je okoristila novim aranžmanima i prerasla original. Original je kvalitetno koristio kontrast kombinirajući odličnu gitarsku melodiju sa perkusijama, što se čak činilo i pomalo strogim, ali blijedim u usporedbi sa ovom verzijom. Pjesma sad gotovo da ima sanjivi i nevini osjećaj, a gitarske melodije jednostavno plove kroz pjesmu preko kreveta prostrtog od suptilnih synth melodija i poboljšanih vokala. A Natural Disaster je još jedna pjesma na kojoj se vidi korist novog aranžmana, iako je stilski učinjeno vrlo malo. Uklonjene su neke žičane melodije, makar delikatna priroda ove verzije dopušta melodijama značajniju ulogu kao i vokalima da zabljesnu u punom sjaju.
Iako sam uživao u ovom albumu, ne mogu se oteti dojmu da su cijelu priču mogli još bolje i kvalitetnije zaokružiti. Nemojte me krivo shvatiti, uspjeli su kvalitetno akustički predstaviti svaki album od albuma Eternity do posljednjeg njihovog uratka, ali bio sam pomalo razočaran kada je njihov najnoviji uradak nakon četiri godine bila akustička kolekcija pjesama sa svih njihovih albuma. Međutim to se kroz slušanje albuma lagano mijenjalo, tako da svi oni koji očekuju obične ogoljele verzije originalnih pjesama bi se mogli ugodno iznenaditi. To je album koji će zadovoljiti svakog fana Anatheme, a također će se svidjeti i široj publici koja preferira mekani rock zvuk.
Ivan Šunić - Camaro
/
