Očekivanja

Review

Pomalo kao kuriozitet zvuči da ovi riječki „Irci“ traju već dvadeset godina. Tko je, sad već daleke 1996. godine, mogao naslutiti da će Belfast food dogurati do šestog albuma.

Ipak, kako se veseli i pomodni tulum povodom dana Sv. Patricka spretno i vješto udomaćio u našim krajevima, tako su i Belfast food opstali i ostali referentna točka dobrih vibracija i irske glazbe na hrvatski način. Time da kod njih glavna pozornost nije ostala na tradicionalnim irskim napjevima već mnogo više na punokrvnim i energičnim autorskim radovima.

Vremenom su spajajući iskustva iz irskog melosa prepoznali i u domaćoj etno pjesmarici nekoliko brojeva te ih na svoj način prezentirali u novom ruhu, a da niti bend niti pjesme nisu izgubili na svojoj autentičnosti. Tako se i na ovom izdanju zateklo jedno „Paško kolo“, domaći folklor krojen s daškom irskog izričaja.

Budući su Belfast food aktivni ne samo koncertno nego i studijski, i ovdje nas očekuje nekoliko pjesama s kojima smo već upoznati, „Karte na stol“ i „Očekivanja“, su singlovi koje smo unatrag par godina već čuli u eteru, a „Nisam pijan“ je već duže vremena redoviti dio koncertnog repertoara.

A upravo na koncertima je ono gdje je ovaj bend najjači. Ako se i na albumu ponekad osjeti zamor materijala, sve se nekako ispravi na koncertu. Povremeni otkloni u bazičnije pop ili zabavne vode ne škode samoj svirci previše. Ipak su dugi niz godina na sceni i znaju što narod želi. A da su majstori ne samo svirački, nego i tekstualno, pokazuje se u zanimljivim stihovima u kojima se njihov prosječni slušatelj može vrlo lako pronaći, te se poistovjetiti s riječima.

Upravo što se tiče identifikacije, na izdanju nalazimo i lokal-patriotsku „Rječinu“, koja uz neizostavnu ljubav prema rodnoj grudi, isto tako neizostavno kudi „one druge“, te se tako uklapa u obrazac najjednostavnijeg puta do privrženosti svome kraju.

Jedna od pjesama koje mogu zaintrigirati je i biografska „Bio jednom bend“, koja se slobodnijim tumačenjem može shvatiti i kao neko oproštajno pismo. Ipak, za očekivati je da se to neće dogoditi. Tko bi nas onda uveseljavao na vrckavim tulumima uz vedri irski duh?

Sve u svemu Belfast food su ponovo pitki i zabavni, dovoljno ludi i nužno duhoviti. Taman za dobar provod (sa ili bez povoda), ili kako bi oni sami rekli: „samo nek' je veselo!“.

Toni Plićanić