Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Kolovoz 1966
Format Albumi
Vrsta Psychedelic / Rock and roll / Contemporary Pop/Rock / British Invasion / AM Pop
Dodano Utorak, 11 Listopad 2011
Žanr Pop-Rock
Length 35:01
Broj diskova 1
Edition date Rujan 2009
Država UK & Europe
Etiketa Parlophone
Catalog Number 0946 3 82417 2 0
Edition details Datum objave: 5. 8. 1966. 9. 9. 2009. (reizdanje). Produkcija: George Martin. Snimano: Abbey Road Studios, London, 6. 4. – 21. 6. 1966.
Tags The Beatles Parlophone George Martin

Review

Jedan od češće proglašavanih najboljih albuma svih vremena, „Revolver“, sedmi službeni naslov pjesmarice Beatlesa, svakom svojom notom upravo odiše samouvjerenošću, baš kao da su mu autori točno znali da bježe od svake konkurencije i da bilo kakav mediokritetizam više naprosto ne dolazi u obzir. „Rubber Soul“ je postavio temelje za opravdani perfekcionizam, nabivši kompleks čak i jednom Brianu Wilsonu, te drukčijeg puta – osim, naravno, ranog umirovljenja – i nije bilo. „Revolver“ je došao kao kopile svoga vremena, nešto nikad dotad zabilježeno, a već samim dvoipolmjesečnim nastajanjem u studiju prometnuo se u revolucionarno ostvarenje. Ako i nisu dotada, od ovog trenutka The Beatles su postali definitivne legende. Nekih mjesec dana prije početka snimanja albuma, Lennon je, svjestan svih okolnosti, izjavio onu notornu da su „Beatlesi postali popularniji od Isusa“, što je „pročistilo“ publiku (po Americi su im ritualno javno spaljivane ploče) i osiguralo im kultni status.

Iako je nastao vrlo brzo nakon prethodnika, „Revolver“ se pripremao brižno i pažljivo. Baš u vrijeme ulaska Beatlesa u studio, EMI je usavršio najnoviju produkcijsku tehniku, ADT, odnosno, automatski dupli tracking, koja je pomoću dva umrežena snimača davala poduplani zvuk vokala. Ono što je kasnije postala standardna produkcija vokala, Beatlesi su prigrlili kao friško blago i intenzivno koristili na svom najnovijem albumu. A koristili su, zapravo, štogod se dalo koristiti, od najraznovrsnijih manipulacija zvukovima instrumenata do loopova, što je doživjelo pravi krešendo u završnoj „Tomorrow Never Knows“, psihodeličnom pop raspašoju na tragu Tibetanske knjige mrtvih. Snimajući je, nema toga što Beatlesi nisu isprobali, a sve zbog Lennonove želje da vokal zvuči kao naricanje stotine tibetanskih svećenika. Obrnuti zvukovi gitare i perkusija, kompresirani bubnjevi, uporaba sitara, loopovi, radikalne manipulacije vokalom… sve se to primijenilo na Lennonovoj „bebi“ koja je navodno nastala u vrijeme kad je na LSD-u čitao Tibetansku knjigu mrtvih.

No da se ne čini kako je cijeli „Revolver“ psihodelična igraonica ili da je tehnika nadvladala sadržaj, prethodnih trinaest pjesama Beatlesi su u punom sjaju i ljepoti svog pop izričaja. McCartney je tako, primjerice, tu izložio nekoliko prekrasnih dragulja, poput, „For No One“, „Here, There and Everywhere“, „Good Day Sunshine“ i posebno „Eleanor Rigby“, po mom sudu najljepše pjesme na albumu. Slikovita minijatura o usamljenosti, odnosno, o „all the lonely people“ i otkuda li svi oni dolaze, napisana je timskim radom, a na McCartneyjevoj načelnoj ideji i nekoliko uvodnih stihova (primjerice, Ringo je autor stiha "Father McKenzie, writing the words of a sermon that no-one will hear", Lennon je napisao "Wearing a face that she keeps in the jar by the door", a Harrison "Ah, look at all the lonely people"), što je čini posebno zanimljivom s obzirom na naoko jednostavnu strukturu i naraciju. Dodatni kuriozitet je što nijedan Beatle nije odsvirao ni note na njoj, već su posao odradila dva gudačka kvarteta, jedan sastavljen od četiri violine, a drugi od dvije viole i dva čela, sve u aranžmanu Georgea Martina. No, ono što prvenstveno krasi jednu od najsjajnijih krasotica Beatlesa su izvanredna melodija, efektne izmjene tempa i živopisan tekst na granici realizma i apstrakcije.

Lennon je, uz spomenutu „Tomorrow Never Knows“ čudu od albuma pridonio nezaboravnom „I'm Only Sleeping“, čija je pospana, usporena tematika (opet najčešće pojašnjavana uživanjem droga, mada je bilo općepoznato da Lennon inače uistinu voli mnogo spavati) podcrtana obrnutim zvukom Harrisonove solo gitare, elektronički kompresiranom ritam gitarom, te snimanjem fragmenata različitim brzinama. Brižnost u sastavljanju tako jednostavne pjesme ne može vas ostaviti ravnodušnim, kao ni infantilna, ali neodoljiva melodija „Yellow Submarine“, jedne od najpoznatijih pjesama iz ove kolekcije. Naoko uljez, pjesm(ic)a se savršeno uklopila u cjelinu, osobito u podcrtavanju njezine psihodelične teksture.

George Harrison se, pak, prometnuo u autora prvog navalnog reda, pa je njegova ironična rokija „Taxman“ zasjela na prvu poziciju albumske set liste. Zanimljivo je da je solo gitaru na toj pjesmi odsvirao McCartney. Uz "Taxman", Harrison je autor još dvaju pjesama na albumu – introspektivne „I Want to Tell You“ i Indijom ozračene „Love You To“.

Za „Revolver“ je specifično i to da je bio zadnji album Beatlesa s različitim europskim i američkim izdanjem. Jedina razlika ovoga puta bila je u izostavljanju triju pjesama na američkoj verziji, a koje su se našle prethodno na kompilaciji "Yesterday and Today" spravljenoj za tržište SAD – "I'm Only Sleeping", "Doctor Robert" i "And Your Bird Can Sing".

„Revolver“ je izišao u približno isto vrijeme kad i još dva masterpisa svog vremena, „Pet Sounds“ i „Blonde on Blonde“, označivši tu sezonu kao iznimno plodnu i intrigantnu u dugoj povijesti pop kulture. Brian Wilson će se potom zatvoriti u mrak vlastita uma, gonjen paranojom i (neopravdanim) pomanjkanjem samopouzdanja (i LSD-a!), a Dylan će se skršiti s motociklom i donekle prigušiti ambicije; Beatlesi će još neko vrijeme ostati tu, taman toliko dugo da osiguraju vjerojatno nedodirljiv status na rock-olimpu. Po završetku snimanja „Revolvera“ odradili su zadnju turneju, te se odlučili koncentrirati isključivo na studijski posao. Uz opsjednutost perfekcijom zvuka, glavni je razlog bila naprosto nemogućnost da se većina novih pjesama uopće izvede na dosljedan način uživo (dosta je poslušati „Tomorrow Never Knows“).

 

Toni Matošin

Hits 689
Rubber Soul « Rubber Soul The Beatles Albumi Kronologija Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band » Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42