A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | The Call | 1:04 | ||||
2 | Legions Arise | 3:19 | ||||
3 | The Frost Monstreme | 5:15 | ||||
4 | The Fire Divine | 3:51 | ||||
5 | Stormbringer | 5:58 | ||||
6 | Fractus Promissum | 4:08 | ||||
7 | Nightmare | 5:59 | ||||
8 | Before Tomorrow | 3:57 | ||||
9 | Forever Black | 5:34 |
Vjerojatno rijetki od nas znaju gdje su bili i što su radili 23. kolovoza 1991. godine. Možda imamo neku opću predodžbu s obzirom na mjesto i vrijeme, ali za većinu to je otprilike to. Na taj je dan, naime, izašao “Paradise Lost”, posljednji album američke heavy/doom metal grupe Cirith Ungol osnovane još davnije 1972. godine. Grupa je imala određenog uspjeha u 80-ima izdavši par vrlo dobrih albuma (od kojih možemo izdvojiti “King of the Dead” iz 1984. godine) i to je desetljeće koje se i danas naziva zlatno doba heavy metala, grupa dobro iskoristila. Međutim dolaskom 90-ih i promjena na glazbenoj sceni, po izlasku spomenutoga posljednjeg albuma ona ubrzo prestaje s radom. Povijest postade legenda, legenda mit i cijele 23 godine, grupa je izbljedjela iz postojanja. Međutim, nije mrtvo sve što vječno spi i dio se članova aktivira ponovno 2015. godine te narednih godina nastupa na nekoliko festivala što sve kulminira ove godine s novosnimljenim albumom naziva “Forever Black”.
Glavna je tematika grupe fantasy literatura i to je vidljivo u svakom aspektu. Iako nazvana prema prijevoju koji vodi u Mordor iz Tolkienovih djela, grupa kao glavnu inspiraciju u pisanju tekstova i glazbe prvenstveno koristi djela Michaela Moorcocka i njegovu sagu o Elricu, a sve im naslovnice albuma krasi upravo ovaj lik kojeg je naslikao poznati ilustrator Michael Whelan, pa tako i novi album. Ova je predanost određenim temama, Cirith Ungol izdvajala iz mase drugih grupa u 80-ima i njihov je specifični stil epskog heavy metala umočenog duboko u fantastične književne svjetove poslužio mnogima kao uzor.
Glavna je briga s novim albumom dolazila iz činjenice da je prošlo 29 godina od kada je Cirith Ungol izdao nešto i česta je boljka ovakvih povratničkih albuma njihovo igranje na kartu nostalgije, dok glazba pada u drugi plan. Drugim riječima, ovaj je album mogao biti kolosalni promašaj. Srećom i iskustvom, to se ipak ne događa i "Forever Black" može stajati rame uz rame s albumima iz 80-ih.
“The Call” kratki je jednominutni uvod i pokazuje da grupa ne pokušava izmišljati toplu vodu, jer ovo je stvarno poziv na okupljanje legija koje su vjerno čekale novi album. Zvuk roga i gitarska fraza iz uvoda pretvaraju se u monstruozni rif na "Legions Arise" koja je idealna pjesma za otvoriti album. Brza trominutna metal himna sa pamtljivim refrenom jednostavno rastura i žešća je od bilo čega što je grupa izdala u 80-ima. “The Frost Monstreme” usporava ritam i dodaje masivnu dozu doom elemenata koji fantastično funkcioniraju s masnim, sabbathovskim rifovima. Ovdje postaje vidljiv i određeni uzorak na albumu te se tako izmjenjuju kraće, brže pjesme s onima duljima i sporijima.
“The Fire Divine” i izvanredna “Fractus Promissum” klasične su metal numere kakvih se ne bi postidjele niti mnogo poznatije grupe, dok se, između njih smještenu, “Stormbringer” skoro može smatrati baladom albuma i iako Tim Baker nije najupečatljiviji pjevač ikad, glas mu nije izgubio ništa od svoje sirove snage iz 80-ih, a na ovim pjesmama djeluje čak i uvjerljivije obzirom da koristi niži registar koji mu savršeno pristaje. “Nightmare” je sa svojih 6 minuta najdulja pjesma na albumu te svojim sporijim ritmom i glavnim rifom prilično podsjeća na vrlo popularne Ghost iz Švedske, samo puštene kroz tamni kristal magije starih majstora. “Before Tomorrow” i naslovna “Forever Black” završavaju album prikladno mračnim temama o kraju svijeta i vremena te svojim monolitnim zvukom samo pokazuju da Cirith Ungol neće otići tiho u tu blagu noć.
Sa svojih 39 minuta, album je idealne duljine za slušanje i ničime ne naznačuje da je grupa toliko dugo izbivala sa scene. Teško je reći nakon ovolike pauze između albuma, hoće li i kada Cirith Ungol izdati još poneki u budućnosti. Uzevši u obzir da su članovi grupe većinom pregazili 60. rođendan, nitko im i ne može ništa prigovoriti, a ovaj će im album vječno ostati kao svjetla točka njihovog glazbenog nasljeđa. Preporučujemo!
Boris Čičovački