A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1. | New West | 3:49 | ||||
2. | The Dead Sea | 2:50 | ||||
3. | Monsters | 2:28 | ||||
4. | Casting Thorns | 3:10 | ||||
5. | Through The Fear | 3:41 | ||||
6. | Weary | 3:32 | ||||
7. | The Pole-Star | 3:37 | ||||
8. | Cold Black Earth | 1:45 | ||||
9. | Lorelei | 2:39 | ||||
10. | The Lamb | 7:13 | ||||
11. | Lace Up Your Boots | 3:22 |
Cult of Youth su američki bend iz New Yorka (da budemo još precizniji iz Brooklyna) koji je ove godine izdao svoj istoimeni album prvijenac. bend ima specifičan zvuk, kritičari ga nazivaju neofolk. U njihovom slučaju to je mješavina folka, punka, psihodelije, new wavea, zvuči nevjerojatno, ali konačni ishod je poprilično čudan, originalan i zanimljiv materijal.
Nevjerojatno je kako me već prva pjesma ovog albuma podsjetila na divlji zapad, kauboje, šešire, revolver, obračune i šerife. To je epski i zastrašujući početak albuma koji je mješavina industrijskog punka, folka i americane, ali na većini pjesama se osjeti vrlo jasno. Dobijete želju da uzviknete “yeehaw”
Glazba sadrži elemente: od tutnjave bubnjeva, ekstatičnih gitarskih riffova preko akustike, i lijepo plačljive violine. Album je istovremeno epski, ali i na mjestima nedorečen. Iskreno to je pomalo neodoljiv zvuk. Retro dojam glazbe, ne nužno u produkciji već i u izvedbi i strasti koja se osjeća kroz pjesme, upakiran je na suvremen način.
Na početku prve pjesme New West, čuju se samo zvukovi, koji su bezvremenski, ali suvremeni, i potpuno očaravajući. Zatim sve to postaje pomalo čudno kad se javlja glas. Zvuk vokala je mješavina s jedne strane otkačenog Joe Strummera, a s druge kao neka tamnija varijanta Morrisseya, pjevač benda Cult of Youth, Sean Ragon izbacuje stihove na neskladan način čime zapravo utjelovljuje duh punka. To je super, ali se ponekad čini da je na krivom mjestu.
Tijekom slušanja bilo kakve glazbe imam osjećaj da sam na koncertu, slušam uživo i razmišljam o dojmu koji je ostavio na mene. Razmišljanja koja su me pratila kroz slušanje ovog album su išla od Oh, to je zanimljivo kroz Oh, to je malo iritantno i sve do Oh, upropastio si tu pjesmu. Na Casting Thornes dobijete sva ta tri mišljenja u prostoru od tri minute.
Karakterisitka ovog albuma je da ono što počinje kao jednostavna i zadivljujuća pjesma ubrzo biva uništena nekom željom da se samo nagomila svega i svačega na svaku pjesmu. Casting Thornes počinje kao prelijepa folk pjesma, sa akustičnom gitarom i violinom, čak i vokal pojednostavljen, ali onda to raste u kovitlaju okružen vikom i zveckanjem bubnjeva, što je potpuno ne potrebno. Iskreno, sam album i glazba koju stvaraju je odlična ideja i tu se osjeti puno osjećaja čak i ako je samo zabavno je, ali upravo zbog toga je šteta što je uništena.
Ivana Obrdalj