Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Listopad 2012
Format Albumi
Vrsta Hard rock / Rock and roll / Contemporary Pop/Rock / Album Rock / AM Pop / Proto-Punk / Psychedelic/Garage
Dodano Četvrtak, 26 Siječanj 2017
Žanr Rock
Length 1:10:57
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2012
Država Europa
Etiketa Elektra ‎/ Doors Music Company / Rhino Records
Catalog Number 8122797120
Edition details objavljeno: 22.10.2012.; producent: Bruce Botnick; snimljeno: 5.7.1968., Hollywood Bowl, Los Angeles, California
Tags The Doors Elektra Rhino Records Doors Music Company Bruce Botnick

Review

Čini se da nam je vrlo teško zaboraviti ona "dobra stara vremena" u glazbi. Svjedoci smo raznih revivala, tributea, ponovnih koncertnih "oda" legendarnim albumima, reizdanjima... Potonjoj kategoriji pripada i nedavno objavljeni koncertni album "Live at the Bowl '68" acid-rock prvaka The Doors, predvođenih karizmatičnim, jedinstvenim i neprežaljenim pjevačem Jimom Morrisonom.

Koncert je, kao album, već objavljen daleke 1987. godine. Koliko je tad to imalo smisla, nije teško prosuditi. Album je trajao jedva 22 minute jer tehnologija nije omogućila potpuno remasteriranje i objavu cijelog koncerta u obliku albuma, što se čekalo još 25 godina, do ove godine. Ovaj puta je sav materijal ovdje, a otvara se neobično, jednom od njihovih najduljih pjesama "When the Music's Over". U početku Morrison zvuči izgubljeno, čini se da je i zaboravio nekoliko stihova, a prije nekih je napravio dramatičnu pauzu kako bi čuo što će publika pjevati. Nasreću, brzo se pribrao i krenuo je marš kroz brojne poznate i manje poznate brojeve grupe. Četvorka začuđujuće lako obavlja prijelaze u "Alabama Song" te u idućih nekoliko kratkih pjesama, kod kojih je teško napamet reći gdje jedna završava, a druga počinje. "Doorsi" općenito zvuče vrlo uigrano, ali bila je poznata činjenica da su mnogo zajednički vježbali, dok je nepoznanica uvijek bila – kako će biti raspoložen Morrison? Na ovom koncertu je, ne računajući početne poteškoće, bio vrlo raspoložen, osobito u "spoken-word" dijelovima, gdje u potpunosti opravdava nadimak "American poet".

O smirenosti, koncentraciji i držanju ritma bubnjara Johna Densmorea i klavijaturista Raya Manzareka potrošilo se do tada, a posebice od tada puno tinte. Ritam sekcija "Doorsa" postala je sinonim za preciznost i virtuoznost u jednom te postavila temelje ponajviše za brojne progressive rock grupe koje su u idućim godinama nastajale i preplavljivale glazbenu scenu. Nažalost, gitarist Robbie Krieger većinu koncerta nije dolazio do izražaja, što zbog prirode repertoara, što zbog činjenice da je svirao s vrlo stišanim pojačalom. Stvari kreću nabolje kada je počela "Spanish Caravan", jedna od središnjih točaka koncerta. Nastavljaju s Jimovim povikom "Guys, what do you want to hear?", a većina odgovora glasi "Light My Fire". Nakon preludija "Wake Up", u svojoj autorskoj pjesmi konačno i Krieger dolazi na svoje te se njegova gitara puno bolje čuje. Slijedi apsolutno maestralna izvedba "Unknown Soldier", a koncert završava s, prigodno, "The End".

Do naših krajeva već po drugih puta stiže The Wall - show bivšeg flojdovca Rogera Watersa, rađen po uzoru na originalnu turneju istog imena. Stoga ne treba čuditi najnoviji marketinški trik – snimanje koncerata (ili njihov izravan prijenos) u kinima. I domaća publika ima priliku vidjeti i čuti "Live at the Bowl" u kinima, što svakako pravom fanu Doorsa, ali i svakom ljubitelju rock glazbe i onoga što je ona bila nekad, mora biti obvezna postaja. No, već kad čujemo audio snimku koncerta možemo shvatiti što je on značio, pogotovo za rastuću popularnost mladog benda koji se spremao pokoriti svijet.

Filip Katić

Hits 504
Live in Vancouver 1970 « Live in Vancouver 1970 The Doors Albumi Kronologija London Fog 1966 » London Fog 1966

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42