Review
Diskografska kuća Dallas Records objavila je prvi album Finger Snap Trija koji čine riječki jazz glazbenici: pijanist Zvjezdan Ružić, kontrabasist Henry Radanović i bubnjar Branimir Gazdik. Pod nazivom »Song For My Cat« CD donosi osam skladbi dvojice članova: Ružića i Radanovića, te jedini standard, »Oliloqui Valley«, jedno od rjeđe izvođenih djela kultnog pijanista Herbiea Hancocka, istinskog jazz velikana koji je utjecao na generacije glazbenika, pogotovo pijanista, često mijenjajući stilove i donoseći uvijek neki novi uvid u jazz. Ne radi se tu samo o temi na koju su poželjeli improvizirati; odabirom ove skladbe članovi Trija dali su do znanja na kojoj su se tradiciji najviše napajali i koja je glazbena estetika utjecala na njihov glazbeni razvoj i ukus. Uostalom, ta izvedba je u potpunom skladu s onima njihovih skladbi. »Posebno mi je drago da smo jednu njegovu relativno manje poznatu skladbu uspijeli uvrstiti na ovaj naš, inače autorski album, kao jedini standard, iako se taj njegov komad ne izvodi prečesto za razliku od mnogih njegovih mega uspješnica«, rekao je Radanović u razgovoru što smo ga vodili prigodom objavljivanja albuma. »Na taj smo način odali poštovanje jazz tradiciji kao i modernijim stilovima, od ECM zvuka i latina do funka i fusiona. Ona donosi presjek svega što nas glazbeno ispunjava i nadahnjuje.«
Spona koja okuplja bend
Kao i u izvedbama vlastitih skladbi, i u ovoj Trio svira opušteno i nepretenciozno. Oni ne moraju razmišljati o tajnama zanata: tehnici, poznavanju tradicije i formi. Naime, to su odavno apsolvirali, barem u onoj mjeri da se tijekom izvedbi ne moraju opterećivati takvim detaljima; sve je to uvijek prisutno i kad god zatreba samo se trebaju poslužiti onim segmentom koji najviše odgovara pojedinoj situaciji. Zato sviraju neopterećeno, kao da se radi o nonšalantnom druženju s prijeteljima. U stvari, njihova je svirka upravo to. Između ostalog to su postigli i zato jer su nerazdruživa trojka - prijatelji istih glazbenih zamisli i afiniteta. To je utjecalo i na njihovo okupljanje i dugogodišnje zajedničko djelovanje. »Zvjezdan je dobio ponudu da nastupi na jazz festivalu te nas je zamolio da uz njega nastupimo kao ritam sekcija, što smo Branimir i ja s oduševljenjem prihvatili, s obzirom da smo ranije već uočili njegov neosporni talent«, rekao je Radanović. »Bitno je da s glazbenicima unutar neke formacije imaš neke zajedničke poglede, pobude i porive u vezi jazza i umjetnosti. To je spona koja okuplja neki bend, slično kao i u životu. Nakon tog prvog koncerta još smo se više zbližili i tijekom godina izgrađivali zajednički repertoar i naš izričaj u formaciji tria, a za takav eksperiment, da stvari sjednu na svoje mjesto, da vidiš da li sve skupa ima smisla, potrebno je vrijeme. Tako se rodila zamisao da snimimo zajednički CD.«
Vrijeme je pokazalo da njihovo djelovanje u triju ima smisla, da je sve sjelo na svoje mjesto i da postoji razlog za snimanje albuma. Između ostalog, za njihovo je zajedništvo, ali i ustrajnost, zaslužna pozitivna atmosfera na riječkoj jazz sceni na kojoj je stasao velik broj sjajnih glazbenika koji djeluju u raznim podžanrovima jazza, od kojih su neki glazbeno obrazovanje stekli na prestižnim stranim jazz akademijama, no svi su praksu odradili na mnogobrojnim nastupima u Rijeci i okolici, uključujući kultni riječki festival Jazz Time. Osim toga, svaki od članova Finger Snap Trija član je mnogih drugih sastava i djeluje u raznim projektima. »Rijeka kao grad, kao i cijeli ovaj naš kraj, sigurno odišu nekom opuštenijom atmosferom za razliku recimo od Zagreba gdje je sve ubrzanije, i »nekako ozbiljnije« pa je to razlog zašto smo malo opušteniji. Opuštenost u izvedbama osjeća se i zato jer smo album snimali u studiju Zvjezdana Ružića na Matuljima u ugodnoj i prirodnoj, gotovo kućnoj atmosferi.«
Prepuštanje maštarijama
U pogledu forme ovaj album ne donosi ništa novo, spektakularno, ekstravagantno.
Radi se o zdravoj jazz svirci s karakterističnim iskazima tema, improvizacijama i glazbenim dijalozima, baš kao što je to uobičajeno u svijetu te vrste glazbe. No, poseban je njihov iskaz iskrenosti i ljubavi koji se osjeća u svim izvedbama Finger Snap Trijia. Slušajući ih vi ćete im vjerovati, bez straha se prepustiti njihovom vodstvu, uživati u estetici dozvoljavajući da glazba djeluje na vaše raspoloženje, a na neke od vas djelovat će iscjeliteljski. Glazba je to koja će golicati vašu maštu - danas, sutra i za deset godina. »Smatram da improvizacija, komunikacija i »reakcija u trenu« predstavljaju najveću vrijednost jazz glazbe i to je ono po čemu je jazz poseban i drugačiji od svega ostalog. Za jazz je između ostalog, uz znanje, iskustvo i intuiciju, jako bitna intelektualna razina iz koje proizlazi interakcija na nekoj višoj razini. Takvo stanje publika doživljava kao prirodnost, opuštenost i međuigru. Osim same glazbe jazz za mene predstavlja paradigmu života sa svom svojom dinamikom, mijenama, nepredvidljivošću i improvizacijama. Uglavnom, to je nešto što nikad nije dosadno. Zato sam se zapalio za jazz i ozbiljnije ga počeo slušati i analizirati usporedo s napredovanjem na svojem glazbalu. Zato sam ga ustrajno učio slušajući »milijune« LP-jeva i CD-ova te razmjenjujući iskustva s prijateljima i glazbenicima na sceni. Nadam se da smo na CD uspijeli unijeti barem dio tih iskustava i takvih ambicija.«
U svojoj opuštenosti dečki se ponekad zaborave i prepuste maštarijama te se stječe dojam da se radi o igrariji. Još je važnije da u tu svoju igrariju mogu uvući slušatelje, barem one koji su neopterećeni i ne boje se predati zvukovima njihove glazbe.
»Boško Petrović nam je često govorio da u svakom nastupu mora biti zabave, igre i opuštenosti. Mnoge vještine, znanja i iskustva sadržana su u toj igrariji.«
Skrivene priče
Slušajući glazbu na ovom albumu stječe se dojam da Radanović, Gazdik i Ružić
ponekad u trenutku, ili čak istodobno, reagiraju na ono što spontano odsvira netko u triju, kao da ostvaruju telepatski prijenos misli. Je li to doista moguće? »Upravo smo na takav način snimali ovaj album: sve odjednom, kao na koncertu, bez ikakvih kasnijih nasnimavanja, intervencija i uljepšavanja. Nadam se da je osnovni dojam kod slušanja ovog albuma iskrenost i nepretencioznost, što proizlazi iz naše telepatije. Nakon svoja prva dva albuma, na kojima je gostovao (pre)velik broj mojih prijatelja, sjajnih glazbenika, poželio sam da u formaciji tria snimimo album s izvedbama u kojima će improvizacija i spontanost doći do punog izražaja u svakoj od njih. Vjerojatno više nikad ne bismo mogli ponoviti izvedbu koju smo snimili za album, ali upravo je to ono što nas jazziste privlači jazzu i svaki nam put daje novi poticaj za zajedničko muziciranje, što određuje pravi smisao te glazbe. Naravno da uvijek djelujemo unutar okvira forme, skladbi i različitih idioma ali i takve zadane strukture moguće je u jazzu uvijek mijenjati i adaptirati ovisno o kontekstu i raspoloženjima. Ovdje moram spumenuti i našeg prijatelja Ivana Pešuta koji je u ulozi producenta lijepo uobličio naše ideje i svirku.«
Takav pristup glazbi ne bi bio moguć da ispred sebe nisu imali poticajne predloške, dopadljive skladbe raznolikih obilježja, ugođaja, tempa, dinamike, boja i utjecaja raznih podžanrova. One su ih usmjeravale i poticale na kreativnost. Nastale u razdoblju od nekoliko godina, doima se kao da su skladbe pisane upravo za ovu formaciju, za ove glazbenke, za njihov karakter. Pritom, nisu ih sve uvježbavali i razrađivali na koncertima. Važnije je bilo da se na tim mnogobrojnim nastupima posvete uigravanju, sjedinjenju, da trio postane organska cjelina. »Neke smo skladbe dovršene donijeli u band, a neke smo na probama razvijali od faze osnovnih skica i ideja do gotovih, zaokruženih formi. Zajedničko svim skladbama na albumu, i mojim i Zvjezdanovim, je da smo stalno bili vođeni idejom da dobro komuniciramo i zvučimo te da se možemo izraziti putem sola ili neke naše interakcije. Nadam se da smo u tome i uspjeli.«
Neke od njihovih skladbi znakovitog su naziva i možemo reći da asociraju na neke odlike Finger Snap Trija, primjerice »Unity & Peace«, »On the Spot« i »The End of Endless«. Oni sjajno dočaravaju njihovu osobnost. »Svaki naziv nekog jazz djela uvijek sadrži u sebi neku skrivenu priču često povezanu sa životnim iskustvima i proživljenim događajima i situacijama. Primjerice, moja skladba »North Coast« simbolizira ovaj naš sjeverni dio Jadrana na kojem živimo.«
Davor Hrvoj, preuzeto iz Novog lista od 9. travnja 2017.
/
