Review
Kada umre član benda onda se ekipa razleti da što prije oda počast onome tko je napustio ovozemaljski život. Kada umre glazbenik, njegov prijatelj, s kojim je svirao na početku svoje karijere, jednostavno želi slaviti glazbu upravo iz tog ranog razdoblja.
Dana 25. veljače Mick Fleetwood je u londonskom Palladiumu, uz prijatelje glazbenike, održao doista nevjerojatni koncert, a sve pod nazivom "Mick Fleetwood & Friends - Celebrate The Music Of Peter Green And The Early Years Of Fleetwood Mac". I da, naziv govori doista SVE!
Dave Bronze, Neil Finn, Noel Gallagher, Billy Gibbons, David Gilmour, Kirk Hammett, Jonny Lang, John Mayall, Christine McVie, Ricky Peterson, Zak Starkey, Rick Vito, Steven Tyler, Pete Townshend, Andy Fairweather Low, Bill Wyman i Jeremy Spencer je ekipa koja je sudjelovala u cijelom tom događaju i svaki je na svoj način, a potom su i svi zajedno slavili glazbu Petera Greena. Naravno, uopće nije upitno da su to i činili vrlo nadahnuto i, što je najvažnije, s puno osobnih osjećaja i konotacija. Teško je, zapravo, izdvajati neku pojedinu izvedbu, valja preslušati sve, a potom će svatko po svom ukusu i nahođenju posložiti svoju playlistu. Peter Green svojom je gitarom od samih početaka ispisivao povijest bluesa u V. Britaniji i ostatku svijeta. Njegov prvi boravak u Americi rezultirao je nevjerojatnim sessionom u studiju. Gledajući untrag, da je samo, primjerice, odsvirao pjesme s albuma "Then Play On" ili singl "Albatross/ Jigsaw Puzzle Blues" (1968.) ili pak samo pjesme "Night Watch" s albuma Penguin (1973.) i "Brown Eyes" (1979.) s albuma Tusk... držim da bi bilo dovoljno, čak i onim najzagriženijim blues "freakovima".
Iako se borio s bolešću koja je bila, zapravo, posljedica uzimanja narkotika te se odlučio liječit, a potom i povukao sa scene, bez obzira na sve, Peter Green i njegova glazba uvijek su bili tu i uvijek su imali vjerne fanove, koji su ga doslovno obožavali.
Za njega i njegovu svirku gitare veliki B.B. King je rekao: "On ima najslađi ton koji sam ikad čuo, on je jedini od čijeg me sviranja oblije hladni znoj.". Upravo zato bilo je doista vrlo zahtjevno od svih učesnika ove proslave glazbenog idioma Petera Allena Greenbauma, da jednostavno prenesu svoje vibracije kroz glazbu koju je stvarao Peter Green.
Peter Green nije bio samo gitarista, on je bio blues gitarista! On je bio taj koji je zamijenio Claptona u Bluesbreakersima, on je bio taj koji je radio, doista, nevjerojatne i pjesme i albume i, u konačnici, Peter Green je bio glazbenik, gitarista u čijem je tijelu čučala i ključala ogromna plavičasta lava, koja je svako toliko eruptirala i prenerazila brojne poklonike bluesa i štovatelje njegova rada i stvaralaštva.
Njegov glazbeni opus potvrđuje ama baš svaku riječ koju sam ovdje napisao. Da je to lagano glazbeno štivo, nije, ali za vrsne sladokusce i glazbene znalce njegova glazba istinska je delikatesa, koja u svakom svom tonu nosi neku drugačiju teksturu i osobnost. Ona kao takva je prepoznatljiva i jedinstvena i može pripadati samo i jedino Peteru Greenu!
A to je bio jedan od glavnih razloga da se i ovom pričom zaokruži njegova iskričava glazbena genijalnost.
Ali cjelovita priča ide zapravo ovako. U onoj drugoj eri, već spomenutog britanskog blues "booma" bubnjar Mick Fleetwood i gitarista i vokalista Peter Green, uz ritam gitaristu Jeremya Spencera i basiste Bob Brunninga bili su inicijalna kapsula banda. Do imena band došlo je kombinacijom imena bubnjara Mick Fleetwooda i basiste John McViea. Kojeg su na taj način pridobili da i on napusti Mayallove Bluesbreakerse. No, John je još ipak par mjeseci bio uz Mayalla.. a potom je i on otišao iz banda.
Fleetwood Mac svoj prvi nastup imali su 13.kolovoza 1967.godine na "Windsor Jazz and Blues Festivalu". Prava pomama za bandom uslijedila je nakon velikog hita "Black Magic Woman", iza koje su kao na traci uslijedile" Need Your Love So Bad", "Albatross" (#1 britanske top liste), "Man of the World", "Oh Well" i "The Green Manalishi". A onda, nakon velikih uspona... uslijedio je šok ... jer već 1969.godine Peter Green napušta band. Bez obzira na to Peter i Mick ostali su o.k. i nisu se niti previše družili niti udaljavali. Rekli bi svi ostali su u relativno normalnim odnosima.
Nakon što je Peter Green umro Mick je odlučio ovo što je upravo pred vama organizirati, napraviti i objaviti.
Peter Green i njegova glazba uvijek su bili tu i uvijek su imali vjerne fanove, koji su ga doslovno obožavali, no, ni kolege glazbenici i prijatelji nisu bili iznimka i stoga je bilo moguće okupiti ovako impresivnu ekipu. Evo, svi su tu pred nama i tako nadahnuto i svojski, istinski snažno i suptilno izvode ono što je davno izašlo iz radionice Fleetwood Mac.
Mladen Lončar - Mike
/
