Review
Tradicionalne metode pomoću kojih smo se do sada borili zastarijevaju i neke tvrđave se mogu zauzeti samo iznutra, zato je vrijeme da postanemo Troyanci! Hvala vama koji to već jeste, znajte da niste sami i da nas ima još!, riječi su Troyanskog manifesta kojim je Frenkie odlučio predstaviti svoj novi album “Troyanac” posvećen svim Troyancima koji održavaju svoje snove živima te žive/preživljavaju trudeći se ne biti progutani u truli sistem koji se ne mijenja već predugo. Tuzlanski reper, rodom iz Bijeljine, široj je publici poznat već niz godina i više nije novost na domaćoj hip hop sceni, no upravo ovaj, peti studijski album označava njegovo potpuno glazbeno sazrijevanje. Troyanac bi se najbolje mogao opisati kao bomba sastavljena od bolne istine, humora i čiste pozitivne energije. Singl “Gori” predstavljen je još prošle godine i odmah se dalo naslutiti da Frenkie bez okolišanja pogađa ravno u sridu.
Početna “Šamaranje” je možda i najsuvišnija pjesma na albumu, tematika je uobičajena, tipično repersko preuveličavanje sebe i svojih sposobnosti pomalo je već zamorno, a mjesto mu je u samim počecima rap karijere, pa vjerojatno čak ni tamo. Nimalo se ne uklapa uz činjenicu da je ovo album kojim je savršeno dočarao stvarnost u kojoj se BiH nalazi i iz koje, nažalost, nikako da se pomakne. Loš dojam navedene pjesme instantno se zaboravlja uz prve zvuke “Gori”, a nakon toga eskalacija emocija na pjesmi koja će dirnuti svakog obožavatelja trojice najvećih na Balkanu - Frenkieja, Marčela i Ede na “Crème de la crème begins” u kojoj opisuje situaciju uoči snimanja kultne rap himne ovih prostora. “Francuz” je tužna ratna priča posvećena vlastitom ocu, učitelju u lokalnoj školi, gdje je u jednom stihu savršeno opisao jad koji je zavladao u Bosni početkom rata:Djeca kolege postadoše stranci, a Francuz preko noći posta Ibrahim.
Situaciju opušta iznimno duhovita “Napaćeni Bošnjo”, a potom nas bombardira “Teočakom”, najtežom pjesmom na cijelom albumu, u kojoj glavnu ulogu igra mladi kriminalac čiji je otac poginuo u ratu te ogorčen zbog svoje sudbine mrzi sve drugačije od sebe, pa na kraju krajeva i samoga sebe. Gorka, istinita priča, kakvu imamo priliku vidjeti na svakom koraku, ostavlja dugo nakon slušanja neugodan osjećaj u trbuhu. “Situacije” smo imali priliku vidjeti već na MTV-ju, radi se o simpatičnoj priči o policajcima, na kojoj u suradnji sa Saletom iz TBF-a priča o tipičnim nesuglasicama repera i čuvara zakona s neočekivanim obratom. “Pismo Milanu” je najzrelija pjesma na albumu, te je na njoj Frenkie pokazao iznimno razumijevanje i objektivnost kojeg među narodima Balkana itetako nedostaje. “Why you want” se može nazvati slabijom karikom albuma zbog refrena na engleskom Tell me why you want to commit a crime koji jednostavno zvuči previše američki i nerealno. “Troyanac” je savršeni sažetak cijelog albuma, te je trebao biti posljednja pjesma umjesto “Dinamita” koji nudi zanimljivu, ali neuspjelu suradnju s Filipom Dizdarom.
Nije novost da je Frenkie talentiran i dobar tekstopisac te da posjeduje nevjerojatnu sirovu energiju na live nastupima, no ovakav album se događa samo najboljima i njime je definitivno dokazao da spada u tu skupinu. Momak koji ima itekako što za reći, na ovom albumu dao je sve ono najbolje od sebe i “zalijepio” šamare svima koje ih ide te pokazao iznimnu hrabrost na nekim pjesmama. Pravi pravcati Troyanac, album čista desetka.
Jasmina Šašić
« Protuotrov 
