A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Intro | 1:04 | ||||
2 | Voltron | 3:13 | ||||
3 | Bratmoi [feat. Shtuka] | 3:50 | ||||
4 | Bio sam tu | 3:06 | ||||
5 | Malkice | 3:26 | ||||
6 | Viša srednja klasa | 3:24 | ||||
7 | Karma | 4:13 | ||||
8 | Jaranstva | 3:01 | ||||
9 | Putanja | 2:31 | ||||
10 | Outro [feat. Juice] | 1:41 |
Nakon što je prošle godine rekapitulirao dosadašnju karijeru u obliku kompilacije ‘Reexperience’, Frenkie je nastavio raditi na novom materijalu koji je svjetlo dana ugledao prošlog mjeseca. Na ‘Putanji’, svom šestom studijskom albumu, ugostio je kolege iz FM Jam kolektiva, Kontru i Indiga. Potonji je preuzeo producentske dužnosti (vrlo važne u ovom žanru), dok za Kontru gostovanje možda i nije pravi izraz, s obzirom da mu je ostavljeno zaista mnogo prostora za njegove ubojite rime, dok se Frenkie usredotočio na nešto nježniju, introspektivnu liriku.
Bosanski trojac strpao je osam pjesama (deset ako računamo ‘Intro’ i ‘Outro’) u 29 minuta zaokružene priče o Balkanu 21. stoljeća: siromaštvo, kriza identiteta, životni strahovi, ali i radosti, ljudi koji jedva čekaju tvoj ‘pogrešan korak’... Koliko se toga uopće promijenilo zadnjih godina, priča li se ista priča? Ne sasvim; danas su Facebook i selfieji sveprisutni, sluša se ‘Macklemore, ništa više Tupac’, a ekipa sve više vremena provodi u kladionici i na Playstationu. I da, rap je generalno sve lošiji.
Grmljavina električne gitare i bubnjeva u ‘Intru’ najavljuje kako ovaj album nije za svakoga, a nakon te uvodne minute kreće ‘Voltron’, najbolja pjesma na albumu. Ovdje sve funkcionira savršeno: zanimljiva, slojevita instrumentalna podloga, moderan beat, Kontrin tvrdi rep i odličan flow, a ne zaostaje ni Frenkiejev dio. Iako mi Kontrina dosadašnja karijera nije poznata, očito je kako je svoj izričaj brusio brojnim rap battle-ovima. ‘Bratmoi’, iako pati od slabog refrena, pogađa svojim stihovima u srž lokalne svakodnevice, a sjajna je i mračna, gotovo post-punkerska podloga. Na toj se stvari dvojcu efektno pridružio i reper Shtuka. U sličnom stilu nastavlja i ‘Bio sam tu’, koja je ipak za nijansu bolja zbog dubljih stihova, boljeg refrena i općenito emotivnosti koja zrači iz pjesme.
Frenkiejevi trenuci protežu se do sljedeće ‘Malkice’, najnježnije pjesme na albumu koja govori o radosti roditeljstva. Možda će mlađi i ‘tvrđi’ fanovi preskakati ovu stvar, no Frenkie zaista dira u srce svojom iskrenošću i osjećajima iskazanim kroz rime. Kontra ponovno preuzima kormilo na ‘Višoj srednjoj klasi’, koja također figurira kao jedan od vrhunaca albuma, a čiji stihovi ostavljaju slušatelja u nedoumici: smatra li se protagonist zaista ‘višim’ i ‘boljim’ od onih oko sebe ili se zapravo postavlja na istu razinu? ‘Karma’ je nešto manje zagonetna, ali ne manje kvalitetna, dok ‘Jaranstva’ obrađuju svima poznatu temu: alkohol. Stvar je to koja istodobno zabavlja i potiče na razmišljanje. Naslovnoj, progresivnijoj stvari pripalo je finale albuma, a u njoj se nalazi meni najdojmljiviji niz stihova: ‘Nekad imam osjećaj da putujem/a da me vozi divljak taksista/da vazda na žuto prolazim na semafor/i da sam mu dužan bakšiša/a u džepu sića i prašina’.
Frenkie, Kontra i Indigo složili su vrlo dobar album koji samo na trenutke gubi na uvjerljivosti, ali je i takav zasigurno jedan od ovogodišnjih diskografskih vrhunaca u regiji. Uvelike je tome pripomogla sjajna produkcija Indiga te snimanje u berlinskom Red Bull studiju gdje se Frenkie, inače odrastao u Njemačkoj, zasigurno osjećao kao kod kuće. Aktualnost tema, kvalitetne rime i uvjerljivost kojom ih Kontra i Frenkie nižu najvažniji su atributi ovog albuma, koji uspješno slijedi trendove modernog rapa ne zaboravljajući pritom njegovo zlatno doba 90-ih.
Filip Katić
« Troyanac | Frenkie Albumi Kronologija | Egzil » |