Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
R-Kive


Bookmark

Data

Released Rujan 2014
Format Kompilacije
Vrsta / Art Rock / Prog-rock / Contemporary Pop/Rock / Album Rock
Dodano Utorak, 09 Prosinac 2014
Žanr Pop-Rock
Length 3:54:04
Broj diskova 3
Edition date Rujan 2014
Država Europa
Etiketa Virgin
Catalog Number RKIVE 1
Edition details Objavljeno: 29.9.2014; snimano: 1970. - 2012.
Tags Rob Cavallo Virgin Genesis John Burns Chris Neil John Anthony David Hitchcock David Hentschel Hugh Padgham Nick Davis

Review

Zamisli hipotetsku situaciju u kojoj si zaposlen u diskografskoj kući i upravo si dobio zadatak složiti kompilaciju pjesama jednog vrlo poznatog benda.

„Piece of cake“, pomisliš, a onda ti lavina pitanja i dilema u potpunosti poremeti prvobitno mišljenje. Kako složiti kompilaciju, možda po svom guštu, možda kronološki, možda prema statističkim podacima o broju prodanih primjeraka ili vremenu provedenom na top ljestvicama; hoćeš li dobiti suglasnost druge diskografske kuće za koju je isti bend snimao, treba li (uopće) zatražiti mišljenja članova benda o tome koje su im najdraže pjesme, itd.

Siguran sam da su ovo sasvim dostatni razlozi (a ima ih još mnogo) zašto u svojoj dugogodišnjoj konzumaciji rock glazbe nisam naišao ni na jednu smislenu i kvalitetnu kompilaciju, ne računajući one tipa „best of“.

Iskreno rečeno, ova kompilacija i ne slijedi u potpunosti takav trend; u njoj su zastupljene neke od njihovih najblistavijih glazbenih avantura, pa je tako album Trespass zastupljen s odličnom „The Knife“, nagovještajem njihovog razvoja; Nursery Crime s reprezentativnom „Musical Box“, s kojom su definitivno na sebe skrenuli pažnju kritike; dugometražno-slojevita „Supper's Ready“ popunila je jednu stranu Foxtrota, dok s njihovog (po mom skromnom mišljenju) najboljeg albuma Selling England By The Pound nalazimo čak dvije kompozicije – nevjerojatnu „The Cinema Show“ produciranu i odsviranu s velikom dozom osjećaja za ukus i mjeru, te „I Know What I Like“. Konceptualni dvostruki album The Lamb Lies Down On Broadway zastupljen je naslovnom kompozicijom, te s „Carpet Crawlers“ i „Back In N.Y.C“. Sa Trick On The Tail, kao prvog albuma na kojemu više nije bilo Petera Gabriela, nalazimo vrlo dobru i pomalo popističnu „Ripples“.

Sve to i još mnogo više materijala raspoređeno je na čak tri CD-a sa kojih bi se trebalo sagledati gordo koračanje po, doduše trnovitom, putu slave jednog od ponajboljih bendova engleske progresivne scene.

Genesis su osim nenametljivog i zavidnog glazbenog umijeća u kojemu su koketirali i sa folkom i klasičnim formama, ostali zapamćeni i kao grupa koja je u svoju progresivnu glazbu uvela slojevitost u dugim skladbama čija dužina nije bila puko popunjavanje minutaže, već su imale smislene uvertire, pametno ispričane radnje, te gotovo uvijek dramatične završetke; mistične stihove često temeljene na klasičnim mitologijama. Svoje harmonije ispričali su na originalan, dramsko-kazališni, a ujedno i lirski način prepun uzbudljivih i neobičnih gitarskih zvukova i prepoznatljivog kolorita odsviranog na klavijaturama. Pritom je njihove žive nastupe, koji su imali glavu i rep, krasila pomalo teatarska praksa, prepuna otkačenih kostima te recitala za koje je bio zaslužan njihov frontman Peter Gabriel. Svoje priče s lakoćom su ispričali autoritativno, izazovno i nadasve kvalitetno, unatoč činjenici da se ni Mike Rutherford, ni Tony Banks, niti Phil Collins nisu nalazili na listama eksponiranih glazbenika, ponekad i sa prenapuhanim statusima.

Genesis su ostali upamćeni i kao svojevrsni inkubator glazbenika koji su samostalno i nadasve uspješno razvijali samostalne karijere. Nakon završetka snimanja dvostrukog albuma Lamb Lies Down On Broadway grupu napušta, moglo bi se slobodno kazati, njihovo srce – Peter Gabriel, zapravo sinonim za grupu, kao što je to primjerice Paul McCartney za svoje Wingse. Na njihovom sljedećem albumu Trick On The Tail – na kojemu su sasvim pristojno i nadasve kvalitetno, i nažalost po posljednji put ispolirali zvuk po kojem su bili poznati – vokalne je dionice uz neizvjestan ishod i nevjerojatnu sličnost Gabrielu preuzeo i uspješno otpjevao bubnjar Phil Collins.

Nakon tog albuma, grupa svjesno ili nesvjesno napušta svoj prepoznatljiv zvuk, definitivno napušta „tamnu stranu ulice“ zauzimajući i dalje dobre pozicije – ovog puta u rock mainstreamu, ili bolje kazano u popu. Iz te faze njihovog djelovanja, kada se moj interes za njih iskreno izgubio, zastupljene su uspješnice koje su s lakoćom pronalazile svoja visoka mjesta na top ljestvicama (što je, makar po meni, nezamisliva činjenica u srazu s njihovom ranom fazom stvaralaštva): „Follow You Follow Me“ , „Mama“, „Invisible Touch“, „I Can't Dance“, „No Son Of Mine“ .

Treba napomenuti i jednu svijetlu točku iz pop faze. Riječ je o prekrasnoj „Afterglow“ – jednoj od njihovih ponajboljih balada.

Neobičnost ove kompilacije predstavlja zastupljeni materijal iz solo karijera gotovo svih članova benda od kojih su Peter Gabriel i Phil Collins nedvojbeno ostvarili najuspješnije.

„Anđeo Gabrijel“ je dandanas itekako prisutan, ne toliko s novim materijalom koliko sa svojim živim nastupima u kojima nam evocira svoje ponajbolje uspješnice, od kojih na ovoj kompilaciji nisu (nažalost) zastupljena njegova „ukazanja“ poput himničke „Here Comes The Flood“, dramatično-epske i pomalo zloguke „Red Rain“, prekrasne „Mercy Street“ ili lirsko–optimistične „ Don't Give Up“ u duetu s karizmatičnom Kate Bush. Zato nalazimo zaraznu „Solsbury Hill“, njegov prkosan odgovor glazbenom establišmentu izražen stihovima: „I was feeling part of scenery, I walked right out of the machinery“, te hiptonizirajuću beatbox himnu „Biko“ s kojom redovito i efektno završava svaki scenski nastup.

Sasvim je očekivano bilo pronaći Phil Collinsovu vrhunsku lirsku kompoziciju „In The Air Tonight“ s kojom je širom otvorio vrata svojoj solo karijeri, kao i popularnu „Easy Lover“. Ujedno je potpuno neočekivano što ne nalazimo njegove prekrasne balade „Another Day In Paradise“, „Can't Stop Loving You“, „One More Night“.
Za razliku od gore navedenog dvojca, ostali članovi Genesisa nisu ostvarili zapaženije karijere. S prvog solo albuma Stevea Hacketta nalazimo „The Voyage Of The Acolyte“; rad Tonyja Banksa prezentiran je kroz pomalo klasičan obrazac zvan „Siren“, dok je Mike Rutheford sa svojim Mechanicsima zastupljen u „Silent Running“, „The Living Years“ i „Over My Shoulder“.

Ukratko rečeno, ovo je neobična kompilacija, svojevrsni spomenar s glazbenim fotografijama svih članova jedne kultne progresivne grupe koja je zaista prošla trnovit put do uspjeha, često omalovažavana od strane kritike, ali ne i publike; grupe koja je „tamnu“ stranu underground scene zamijenila „svijetlom“ stranom popa. Osim toga za sve one kojima je ovo tek prvo upoznavanje s glazbenicima iz projekta Genesis, ovo je izvanredna prilika imati na jednom mjestu donekle reprezentativan presjek njihovog rada.

A onaj lik s početka ove priče zasigurno se zapitao: jesam li to mogao i bolje složiti?

Jesi, jesi, ali i ovo je vrijedno diskografske pažnje.

Đorđe Škarica

Hits 1745

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42