Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Travanj 2011
Format Albumi
Vrsta Garage rock / Indie rock / Alternative/Indie Rock / Alternative Pop/Rock
Dodano Četvrtak, 12 Svi 2011
Žanr Pop-Rock
Length 49:44
Broj diskova 1
Edition date 2011
Država UK
Etiketa Columbia
Catalog Number 88697851202
Edition details Datum objave: 4. 4. 2011.; Produkcija: Flood i James Allan; Snimano: 2010. - 2011. Santa Monica, California, United States
Tags Glasvegas Flood James Allan Columbia

Review

Ovaj indie rock bend zvučnog imena (njihovi obožavatelji sigurno znaju da ono nije slučajnost, već da nosi početna slova grada Glasgowa iz kojeg dolaze), nedavno je izbacio svoj drugi studijski album Euphoric Heartbreak, uz pomoć producenta Marka Ellisa, poznatijeg kao Flood, koji se pak istaknuo suradnjom sa slavnim imenima, poput Depeche Mode, Nick Cave and the Bad Seeds, The Smashing Pumpings, Erasure, PJ Harvey, The Killers, The Jesus and Mary Chain, U2... Između ova dva potonja i Glasvegasa postoji zamjetna sličnost u zvuku i stilu, pa je teško procijeniti da li su ovi veliki bendovi njihovi istinski uzori ili je to uglavnom zasluga samog Flooda, pogotovo kad je riječ o sintetičkim elementima koje on inače vrlo rado koristi u svojem radu, a koji su specifični za sva tri benda. Rekla bih da je u pitanju kombinacija i jednog i drugog, a zanimljiva je i podudarnost da su The Jesus and Mary Chain njihovi sugrađani, te s obzirom na njihov veliki doprinos glazbenoj kulturi, vjerujem još uvijek ponos grada Glasgowa čiji je utjecaj sigurno neosporan i u glazbenim krugovima mlađe generacije. Ono što dominira na ovom albumu je specifičan vokal Jamesa Allana, izražajnog  škotskog naglaska (kojeg čini mi se, ne samo da pokušava prekriti već ga namjerno ističe), i silina emocija koje je unio u svaku pojedinu pjesmu.

Na melankolični naboj Euphoric Heartbreaka, upućuje nas već pjesma koja otvara ovaj album Pain Pain, Never Again - sanjivi instrumental, ženski glas na francuskom i ne baš smisleno Allanovo recitiranje, savršen je uvod u iduću The World Is Yours. S obzirom na način na koji se te dvije pjesme nadovezuju jedna na drugu, prije svega sam se zapitala zašto su se Glasvegas uopće odlučili da to budu dvije zasebne pjesme, ali u tom slučaju uvod od tri minute od ukupnih osam bi možda ipak bio malo 'too much'.

You ima dinamični i energični intro nakon kojeg sam očekivala kvalitetniji nastavak, ipak pjesma je solidna, ali mislim da je mogla biti ponajbolja na albumu samo da su malo više pokušali izvući iz nje. Za svaku su pohvalu Shine Like Stars, ritmična, melodična, sa impresivnom solažom, te Whatever Hurts You Through The Night, moćna, magična, lijepe i emotivne lirike. U Dream, Dream, Dreaming dominiraju snažan refren i instrumental koji zatvara pjesmu, a naslov nije mogao biti prikladniji, pjesma je upravo sanjiva. Sigurno će privući pažnju i I Feel Wrong (Homosexuality, Pt. 1) - možda ne osobito u instrumentalnom smislu, koliko hrabrim stihovima, tematski zamišljena kao ispovijest homoseksualca, dok Euphoria, Take My Hand definitivno nosi cijeli album, čega je i bend, čini se, bio svjestan kada su upravo tu pjesmu izabrali za prvi singl i odlučili ju izdati nešto ranije nego sam album. Fanove Coldplaya, Euphoria, Take My Hand možda će podsjetiti na njihovu Life In Technicolor, ali bez obzira radi se o zaraznoj i melodičnoj pjesmi, o trenutku istinske euforije koja obuzima inače standardno tužni i depresivni Glasvegas. Šteta što na albumu nema više ovakvih pjesama koje bi mu dale potrebnu živost.

Najduža pjesma Lots Sometimes, u svojih se 7 i nešto minuta trajanja, gubi u pretencioznosti, dok su izabravši Change kao pjesmu koja zatvara album, postigli pun pogodak - piano koji se provlači kroz pjesmu idealno se nadopunjuje sa emotivnim dijalogom Jamesa Allana i njegove majke (tako je, ženski glas u pjesmi pripada gospođi Allan).

Euphoric Heartbreak izgrađen je kao jedna skladna cjelina od jedanaest pjesama, između kojih nema stilski prevelikog odstupanja. Skidam kapu svim članovima Glasvegasa, ali ono po čemu su najupečatljiviji je svakakoJames Allan, sa frizurom Joea Strummera i svojim pjevanjem koje je možda po nekim standardima kvalitete daleko od vrhunskog, ali je svakako vjerodostojno i sugestivno.  

Ovaj bend  postao je indie senzacija ubrzo po izdavanju debi albuma Glasvegas, već je nagrađivan je za svoj rad, a najpopularniji su u Velikoj Britaniji, Švedskoj (iz koje dolazi Jonna Lofgren, njihov bubnjar od 2010. godine), te u Sjevernoj Americi, u kojoj je velikim dijelom i snimljen ovaj uradak. Trenutno nastupaju u Velikoj Britaniji, a idućih mjeseci u planu su koncerti po Europi i SAD-u. Čini se, da za sada njihova karijera ide uzlaznom putanjom, iako bi možda mogli pokušati ostati više svoji, a manje tražiti oslonac u nekim kud i kamo popularnijim bendovima.

Danaja Glavičić

Hits 752
Glasvegas « Glasvegas Glasvegas Albumi Kronologija Later...When The TV Turns To Static » Later...When The TV Turns To Static

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42