A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Motion Sickness | 5:20 | ||||
2 | How Do You Do? | 4:45 | ||||
3 | Don't Deny Your Heart | 4:31 | ||||
4 | Look At Where We Are | 3:59 | ||||
5 | These Chains | 4:15 | ||||
6 | Night & Day | 4:30 | ||||
7 | Flutes | 7:05 | ||||
8 | Now There Is Nothing | 3:59 | ||||
9 | Ends Of The Earth | 5:40 | ||||
10 | Let Me Be Him | 7:40 | ||||
11 | Always Been Your Love | 5:04 |
Peti studijski album sedmorice nadahnutih glazbenika koji čine Hot Chip došao je kao pravo ljetno osvježenje. Pod producentskom palicom samih članova benda, album je dobio ozračje kakvo su nesumnjvo i htjeli napraviti - prozračno, jednostavno i ugodno štivo za širok raspon slušatelja. Veseli beatovi i pamtljive melodije pokazuju da su stvarno uživali u radu na albumu, a činjenica da su uspjeli napraviti toliko skladnu kompoziciju pjesama koje sliče, ali se opet razlikuju svakako zaslužuje pohvalu.
U revijalnom tonu album kreće s tipičnim Hot Chip zvukom u Motion Sickness, koja služi kao odličan uvod u album koji je, u skladu s raspoloženjem članova benda, obojen ljubavnom tematikom. Pjesme se jako dobro nastavljaju jedna za drugom i premda sama ta cjelina nije ništa revolucionarno, ili mnogo drugačije od onog što inače možemo očekivati od benda, vesele note koje dominiraju pločom svakako odvajaju album od većine glazbenog materijala koji se može čuti u zadnje vrijeme. Sneni i glatki bariton Joea Goddarda i oštriji, ali i lomljiviji vokal Alexisa Taylora ponovno se isprepliću iz pjesme u pjesmu i čine njihove uratke nekad vrlo sjetnima uz dovoljno emotivno nabijene tekstove, a ponekad pak izbiju iznad tuge i umotaju se u tekstove tjelesne naravi i seksualne napetosti kao u Night and Day.
Osamdesete su im očito još uvijek omiljeno vrijeme u glazbi, ali i elementi funka ponovno nalaze svoj put kroz slušalice. Dok se These Chains i Always Been My Love više mogu svrstati u ozbiljnije i emotivnije stvari, How Do You Do i Don't Deny Your Heart tipične su indie pop uspješnice albuma koje njišu bokove i mame osmjehe. Flutes je ipak kruna cijele kompozicije ponajprije zbog vrlo zaraznog pozadinskog samplea i beata, prilično suvremene melodije i oštrog zvuka, a onda i zbog teksta koji dočarava Alexisov čisti vokal. Uz sve navedeno svakako je i najduža pjesma na albumu kao da su dečki znali na kojem hitu ne treba štediti. Bez daljnjeg se može reći da je njihov kolektivni trud urodio dobrim plodom, a ona njihova uzrečica 'We take fun seriously' prilično dobro opisuje In Our Heads.
Željka Bešić
« One Life Stand | Hot Chip Albumi Kronologija | Why Make Sense? » |