Blood

Review

Višestruko nagrađivani kinesko-američki violinist, violist i skladatelj Jason Kao Hwang svirao je sa slavnim free-jazz glazbenicima kao što su Anthony Braxton, Oliver Lake, Reggie Workman, Butch Morris, William Parker, Henry Threadgill, Karl Berger, Pauline Oliveros, Tomeka Reid, Patrick Brennan i drugi. No, na sebe je skrenuo veću pažnju šire glazbene javnosti 2012. objavivši album “Burning Bridge” koji je dobio iznimne kritike u uglednim časopisima. Jednako cijenjen je i njegov album “Sing House” iz 2017., a i prve reakcije na novi album, “Blood”, nisu ništa lošije. Za glazbeni rezultat i zvuk njegovog ansambla Burning Bridge iznimno je važno koje je glazbenike odabrao i koja su glazbala u igri. Već u tom odabiru razotkriva se njegova nakana da spoji istok i zapad, eksprimentalni jazz i kinesku tradicijsku glazbu. Iako je Jason Kao Hwang autor svih skladbi, za snimanje albuma odabrao je instrumentaliste koji su ujedno snažne skladateljske osobnosti. Zato nije potrebno da pred izvođače stavlja gotova djela nego tek skice koji oni popunjavaju tijekom procesa pripreme ili na samim koncertima i tako stvaraju novo djelo koje će na svakom sljedećem koncertu biti djelomično drukčije. Uz njega to su američki glazbenici: tubist Joseph Daley, bubnjar i udaraljkaš Andrew Drury, kornetist i krilničar Taylor Ho Bynum, kontrabasist Ken Filiano i trombonist Steve Swell te dvoje kineskih glazbenika koji sviraju kineska tradicijaska žičana glazbala: sviračica pipe Sun Li i i svirač erhua Wang Guowei. Djela koja je uvrstio na ovaj album nastala su kao izravna reakcija na bol i patnju koju ljudima nanosi rat. Zapravo to je antiratno djelo nadahnuto svjedočenjem njegove majke koja je preživjela japansko bombardiranje u Kini, ali i pod nažnim utjecajem avangardista s kojima je svirao: kornetista Butcha Morrisa i violinista Billyja Banga koji su doživjeli traume sudjelujući u ratu u Vijetnamu.

Davor Hrvoj