Review
Činjenica da smo zagazili u novu godinu metalu ne znači ništa te se njegovo stalno šamaranje publike odličnim albumima nastavlja nesmiljeno i u 2024. godini. Nije niti potrebno reći da će se neki od predstavljenih albuma kroz četiri godišnja doba ove revolucije oko Sunca svakako naći na našoj završnoj godišnjoj listi, a posebno nas veseli što je godina tek počela i otkrivanje je mnogih blaga tek pred nama.
Ne čudi, također, što su nam prvi gosti iz Poljske, zemlje koja je odavno jedna od predvodnica u ekstremnom metalu, a neke od najpoznatijih grupa danas potječu upravo odande. Jedna od njih svakako je Mgła koja je postala nezaobilazna tema u metal krugovima, pa stoga kada njezin bubnjar Darkside osnuje novi projekt, to je nešto što će svakako privući dodatnu pažnju. U ovome slučaju, projekt je Hauntologist i kao većina izdanja na Mgłinoj izdavačkoj kući No Solace, izdan je bez neke veće promocije samo s jednim najavnim singlom izašlim u prosincu.
Naravno, glavno bi pitanje poklonika bilo koliko ovo i da li uopće liči na Mgłu, no da to zapravo uopće nije bitno pobrinuo se drugi član ovoga projekta, The Fall (pravim imenom Michał Stępień), koji je zadužen za ostale instrumente, vokale te većinu tekstova i glazbe na albumu. Član grupa poput Owls Woods Graves i Over the Voids, on ipak donosi drugačiji set varijabli u ovu jednadžbu te čak i uz prepoznatljive bubnjarske sposobnosti Darksidea, ovaj album predstavlja estetski blisku, ali opet fundamentalno drugačiju kolekciju pjesama od njihovih matičnih grupa.
Možda bi nam upravo najbolje objašnjenje i došlo iz samoga imena grupe, jer je ono aproprijacija Derridinog termina kojim je on htio ukazati na duhove koji nas proganjaju iz dubina naše kulturalne i društvene prošlosti i zaista, tekstovi na albumu naginju tome svojevrsnome spiritualnom propadanju kroz nizove hipnagogičkih slika nekad naglašenih jednostavnom gitarskom frazom, a često furioznim metalom koji će te slike samo pojačati kroz emotivna stanja svojstvena ovakvoj glazbi. Već “Ozymandian” i “ Golem” postavljaju visoko letvicu svojim izmjenama svjetla i sjene te se stvarno možete zapitati što je taj hladni, mučni dah na vašemu vratu koji vam ledi krv u žilama.
Fantastična “Deathdreamer” i naslovna “Hollow” nastavljaju u istom ritmu, pri čemu je “Hollow” sporogoreći dragulj od pjesme koji će vas progoniti već od prvog slušanja, dok “Deathdreamer”, kao i “Autotomy” nakon njih, više polažu svoja nadanja u snagu rifa i njegovu iskonsku energiju. Ovdje bi se također moglo ustvrditi da album postaje sve ćudljiviji kako odmiče kraju što posljednje dvije pjesme i potvrđuju. Prvo, “Gardermoen”, zanimljivo nazvana prema zračnoj luci u Oslu, svojim prividno jednostavnim i ponavljajućim ritmom kao da pokušava ispričati neki san koji nam je bio u sjećanju samo sekundu prije, dok bi “Car Kruków” bila prekrasna uspavanka koju nam priča djevojka na poljskom jeziku, da nije istovremeno vrlo nelagodna priča o caru gavrana, duhovima, smrti i snovima.
Ako nešto možemo izvući iz ovoga albuma, jest da nije sve crno u black metalu te da razni utjecaji mogu doprinijeti raznolikosti unutar samoga žanra time samo obogaćujući njegovu jezgru. Svirački besprijekoran, ova će kolekcija pjesama nagraditi svakog slučajnog slušatelja-prolaznika. Preporučujemo!
Boris Čičovački
