Recenzije
A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Can We Please Have Fun

Bookmark

Data

Released Svibanj 2024
Format Albumi
Vrsta / Indie rock / Southern rock / Alternative/Indie Rock / Alternative Pop/Rock
Dodano Srijeda, 22 Svibanj 2024
Žanr Pop-Rock
Length 44:56
Broj diskova 1
Edition date Svibanj 2024
Država Europa
Etiketa LoveTap Records / Capitol
Catalog Number 602465232486
Edition details Objavljeno: 10. svibnja 2024.; producent: Kid Harpoon; snimljeno u studiju Dark Horse Recording (Franklin, Tennessee)
Tags Capitol Kid Harpoon King Of Leon LoveTap Records

Review

Kings of Leon, američki rock bend kojega čine tri brata Caleb, Nathan i Jared Followill te njihov bratić Matthew, svojim su novim studijskim albumom ovoga mjeseca obilježili četvrt stoljeća postojanja. U godini u kojoj bi se ujedno moglo obilježiti dva desetljeća od objavljivanja njihovog fenomenalnog drugog albuma „Aha Shake Heartbreak“ (2004.), KOL danas zvuči ponešto drugačije nego u svojim početcima. Od onog prvotnog žestokog, ritmički čvrstog, garažnog zvuka s primjesama južnjačkog rocka kakvoga smo mogli čuti na prvim albumima „Youth & Young Manhood“ (2003.) s hitovima „The Morning Light“, „Molly's Chamber“, „California Waiting“ i „Joe's Head“ koji je bio pomalo u stilu nabrijanijih Allman Brothersa te nešto kasnijih „King of the Rodeo“, „Traper Jean Girl“ i „The Bucket“ s već spomenutog drugog albuma kao da je prošla čitava vječnost. No, transformacija se naravno ipak dogodila postupno. Jer, između tih početaka imamo „Because of the Times“ (2007.) na kojem su svojem stilu pridodali ponešto eksperimentiranja i psihodelije („Charmer“), gitare su im ponegdje skrenule u drugi plan, a na nekim pjesmama je počeo dominirati sintesajzer ili gitarski efekt. Ali, ritmički su i dalje koristili složenu strukturu: bubnjevima su svirali zahtjevne dionice, a čvrst i uvijek zanimljiv bas postao je sveprisutna intrigantna glazbena konstanta ovoga benda. Album „Closer“ (2008.) iznjedrio je nekoliko velikih hitova kao što su „Sex On Fire“ i „Use Somebody“, a i ostale su pjesme plijenile pozornost osjećajnošću i onim latentnim očajem kojega Caleb tako autentično izvodi svojim specifičnim vokalom. Ne čudi da je „Closer“ osvojio brojne nagrade te obostranu naklonost kritike i publike, pa je najvjerojatnije stoga idući „Come Around Sundown“ (2010.) mnogima došao kao hladan tuš. Osim pjesama „Radioactive“, „Pyro“ te eventualno „Back Down South“, tek su rijetki na njemu našli nešto privlačno. No, „Mechanical Bull“ (2013.) kao da je ponovno stvari vratio na svoje mjesto. U cijelosti je izvrstan, a izbacio je čak šest singlova od kojih su neki poput „Wait For Me“ postali nezaobilazan dio njihovog koncertnog repertoara. Manje zanimljiv kritici, a više publici, bio je njihov idući album „Walls“ (2016.) na kojemu se već dao naslutiti osjetan problem koji će se provlačiti kroz njihove iduće albume: osim redovito nekoliko dobrih i lako prihvatljivih pjesama na novijim albumima, ostale kao da služe tek za popunjavanje prostora. Obrazac je ponovljen na idućem albumu „When You See Yourself“ (2021.), pa se stoga i novom albumu trebalo pristupiti s neizbježnim oprezom.

Samo objavljivanje najnovijega devetoga albuma „Can We Please Have Fun“ najavili su s tri singla: „Mustang“, „Split Screen“ i „Nothing to Do“. Podastirali su ih javnosti periodično, u pravilnim razmacima, od veljače do svibnja i to krajem mjeseca, a na sam dan objavljivanja cijeloga albuma izdali su i četvrti – „Nowhere To Run“. Sve su to uglavnom zanimljive pjesme: „Mustang“ poprilično podsjeća na njihova najzlatnija vremena, dok je „Split Screen“ nešto laganiji, blago 'šlagerski' ali prihvatljiv, a „Nothing to Do“ raspjevanog melodijskoga basa i žestokih gitara s prodornim Calebovim vokalom i funkcionalnim pratećim te je možda i najupečatljiviji. Povrh toga, „Nowhere To Run“ ga je baš onako efektno 'zakucao' i teško da je nakon ovog singla bilo koji obožavatelj KOL-a odolio porivu i apstinirao ne preslušavši novi album u cjelini.

A na njemu nas očekuje sveukupno dvanaest novih kompozicija. Otvara ga odlična, laganija i melodična „Ballerina Radio“, ugodnog i precizno razrađenog aranžmana s odličnim stihovima („All my wildest fantasies are here / Dimmers on the lights and filtered air / Acid in the rain, mustard gasoline / Sunday supper coming from a can / Ravioli, plastic parmesan / Fish are in the tank, having quite a think…“) koji će već na prvu zagolicati maštu slušatelja. Uzgred budi rečeno, jednom je Caleb u nekom intervjuu izjavio da stihove uglavnom piše tako da sjedi sam na klupi u parku i promatra ljude kako prolaze. S druge pak strane, glazba im, kako kaže, nastaje zajednički, na probama, na kojima netko počne mumljati neku melodiju. Nakon ove, slijedi laganija pjesma „Rainbow Ball“, naglašenog basa i južnjačkoga prizvuka sa sjetnim tekstom o dobrim starim vremenima i gubitku prijatelja. „Nowhere to Run“ ima sve potrebne elemente koji su zaštitni znak ovoga benda: promjenu dinamike, protočnost melodije s prihvatljivim refrenom za koncertne izvedbe, razrađene pozadinske gitare, riff koji reže pjesmu u dva dijela i razbija svaku monotoniju. A nakon nje možemo čuti već spomenutu pjesmu „Mustang“ koja je jedan od apsolutnih hitova ovoga albuma. „Ljubav je svuda oko mene, gdje god se okrenem / Je li to miris jeseni ili spaljenog grada? / U gradu je Mustang / I zove me van…“ pjeva Caleb u pjesmi gradiranog ritma s puno gitara, lijepim basom, ponešto nenametljive elektronike i raspjevanim refrenom. Zanimljiva je i pjesma „Actual Dreaming“ koja mi je zbog svoje razlomljene strukture, dominantnog basa, intrigantnog ritma i odličnoga teksta osobni favorit ovoga albuma. Možda je „Split Screen“ nešto slabija u odnosu na ove prethodne (ili mi jednostavno nije sjela), ali sasvim dobro zatvara prvu stranu ove ploče.

„Don't Stop Bleeding“ je svojim sjetnim ozračjem slična prethodnoj pjesmi, ali je aranžerski zanimljivije riješena. Srećom „Nothing To Do“ ponovno pršti gitarama i podsjeća na njihove rane radove te kao takva funkcionalno ponovno podiže temperaturu ovoga albuma. Gitare se isprepliću preko čvrste osnove basa i pjesma zvuči savršeno. „M Television“ produkcijski je riješena u duhu novih indie pop standarda i nije loša, ali „Hesitation Gen“ koja je zvukom nekako prljavija mnogo mi je draža. „Ease Me On“ je očekivano lagana pjesma, 'terasastoga' ugođaja i svakako će razveseliti poklonike njihovog rijetkog indie-pop zvuka, a na nju se nadovezuje opet laganija, pomalo čak i monotona pjesma „Seen“ koja zaključuje ovaj album. Prateći vokali i aranžman u ovoj pjesmi nekako mi ne idu uz imidž ovoga benda, ali ovaj album je jednostavno trebalo na neki način završiti. Vjerojatno se upravo ove dvije posljednje pjesme uz onu ranije spomenutu „Split Screen“ može svrstati u onu kategoriji već spomenute - dopune albuma.

Ipak, gledano u cijelosti Kings of Leon su objavili jedan sasvim solidan, premda ne i savršen album na kojemu je većina materijala mnogo kvalitetnija od njegovoga prethodnika „When You See Yourself“ (2021.). Novim izdanjem u kojemu možemo uz nove glazbene smjerove osjetiti ipak naglašene naznake njihova starog glazbenoga žara, sasvim su lijepo zaokružili 25 godina svojega postojanja. Caleb Followill jednom je izjavio kako će Kings of Leon snimati dokle god će imati svojim pjesmama što reći. Po svemu sudeći, novim je albumom KOL dokazao da će djelovati još dugo vremena.

Ivan Dukić

Hits 436
When You See Yourself « When You See Yourself Kings Of Leon Albumi Kronologija

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



Zagreb Music Fest, 2. dan - kišni ured se ipak smilovao


Manifest crnila u Močvari: Stonebride/Luxus Lord/Prisonplanet


Zagreb Music Fest, 1. dan


Lord Of The Dance nastupili u Zagrebu


BadBadNotGood u Šibeniku


Galerija fotografija: Lord Of The Dance u Splitu


Diddle In The Middle i Bonaster


Stingove čarolije u intimnom ozračju Arene


Alex Sipiagin Quartet zaključio Rovinj Spring Jazz


Edo Maajka zatvorio ovogodišnji Beerfest


Drugi dan katarzičkog iskustva s Rammstein u Beogradu


Nastupom Baby Lasagne završen Sea Star Festival


Bill Frisell na 33. festivalu JazzTimeRijeka


Beerfest 2024. dan 3.


Nastavljen je 33. JazzTimeRijeka


Bizarnost u Tvornici kulture koju niste smjeli propustiti


Ni kiša nije ugasila Vatru na Šalati


Spektakularan Rammstein u Beogradu održao prvi koncert


Bosak & Second Hand Band odlični u klubu Boogaloo


Počeo 33. JazzTimeRijeka