Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Veljača 2020
Format Albumi
Vrsta Heavy metal / Black Metal / Punk Metal
Dodano Utorak, 10 Ožujak 2020
Žanr Rock
Length 58:05
Broj diskova 1
Edition date Veljača 2020
Država Europa
Etiketa Rise Records
Catalog Number RR455-2
Edition details objavljeno: 14.2.2020.; producent: Kurt Ballou, snimljeno u GodCity Studios u Salemu, Massachusetts, SAD
Tags Kurt Ballou Kvelertak Rise Records

Review

Dobra glazba ne poznaje granice i ne mora se stvarati u državama koje smo nekada uz glazbenu hiperprodukciju vezivali poput Engleske ili SAD-a. Postoje glazbeno manje eksponirane države koje isto mogu biti ishodište zanimljivih bendova (Poljska, Estonija, Ukrajina i mnoge druge). A norveška je heavy metal scena izuzetno jaka, posebno u žanru black metala.

Jedan od takvih bendova je i Kvelertak, norveški heavy black metal bend, koji je do sada snimio četiri studijska albuma. Istoimeni prvijenac „Kvelertak“ (na norveškom je to naziv za gušenje stiskanjem oko vrata) snimili su i izdali prije 10 godina. Žestoki ritmovi, zavidna brzina i preciznost bubnjara Kjetila Gjermundrøda te energičan vokal Erlenda Hjelvika uz prštave gitare odmah su na sebe skrenuli pozornost kritike i oduševili publiku. Već tada započeli su suradnju s Kurtom Ballouom, producentom i basistom u metal i hardcore okvirima svjetski poznate američke grupe Converge iz Salema. Zajedno su snimili po mnogima još uspješniji idući album „Meir“ (2013.). Ipak, treći studijski album, koji mi se nekako čini i najboljim do sada - „Nattesferd“ („Noćno putovanje“) producirao je Nick Terry (2016.). S toga albuma možda neki pamte singl i spot „1985“ u kojemu su svoj prepoznatljiv deathmetal sound kombinirali sa starim zvukom gitarističkih riffova i dvostruke solo gitare u stilu Thin Lizzyja. Nekima je takav pristup bio interesantan, a nekima komercijalan. U svakom slučaju, album je postigao svrhu - bend je postao planetarno popularan, te u svoje turneje povrh Europe uključio, još i mnoge koncerte u Americi i Aziji.

Na ovom četvrtom studijskom albumu kojega su objavili na samo Valentinovo, obnovili su suradnju s prvotnim producentom Kurtom Balluom. Ujedno, to ime je i prvi album s novim pjevačem Ivarom Nikolaisenom, kao i s novim bubnjarem Håvardom Takle Ohrom. Na albumu je 11 pjesama među kojima ima i nekoliko zanimljivih vokalnih suradnji, ali ukupan dojam je da je album ipak u odnosu na svoga prethodnika malo podbacio.

Album otvara „Rogaland“ s podužim gitarističkim uvodom i već ovdje možemo zaključiti da se bend nije udaljio od svojih ranih početaka. Potpunija je iduća, izvrsna pjesma „Crack Of Doom“ u kojoj kao gost nastupa Troy Sanders, poznati pjevač i basist američke grupe „Mastodon“. Poslije podjednako žestoke i dobre „Necrosoft“, u pjesmi „Discord“ slijedi novo vokalno iznenađenje – Nate Newton, basist i pjevač niza grupa poput Convarage, Cavalera Conspiracy, Old Man Gloom i Doomriders, koji u kombinaciji s Kvelertakom pliva kao riba u vodi. Osim njegova volaka treba naglasiti da su ovdje solo gitare jednostavno fenomenalne. Pretpostavljam da će iduću „Bråtebrann“, ritmički izuzetno dinamičnu i zahtjevnu kompoziciju, ljubitelji ovoga žanra u svojim playerima vrtjeti satima jer je svakako ponajbolja pjesma na ovom albumu. Nažalost „Uglas Hegemoni“ ima više punk prizvuk i podsjeća me na rane uratke Green Daya, ali već „Fanden ta Dette Hull!“ plijeni solažom na basu. S ljupkim i smirenijim „Tevlingom“ malo kao da su stali na loptu, ali je već „Stevnemøte med Satan“ još jedan pravi predstavnik ovoga žanra, dok je „Delirium Tremens“ laganija, gitaristički razrađena i izuzetno dopadljiva pjesma. Album zaključuje „Ved breden av Nihil“ koja kreće kao zanimljiv instrumental ali se kasnije pretvara u pomalo (pre)dugačku pjesmu koja (srećom) zaključuje ovaj ipak osrednji album.

Dakle, usporedivši novi album s prethodnim mogli bismo reći da je na prvih nekoliko slušanja ipak nešto slabiji. Je li to rezultat promjene postave, posebno pojave novoga frontmena koji se možda u toj ulozi još nije do kraja snašao ili jednostavno članovi benda nisu htjeli do kraja ponoviti formulu uspjeha albuma prethodnika - možemo samo nagađati… U svakom slučaju, novi album ima vrlo dobrih momenata i suradnji koje ga ipak nisu uspjele odlijepiti od osrednjosti. Bit ćemo strpljivi i svakako ćemo novoj postavi dati još malo vremena za uigravanje i pričekati jer će možda već sljedećim albumom dosegnuti dinamiku i žestinu „Nattesferda“ i hrabro zakoračiti dalje. U međuvremenu, tko želi može ih ovih dana poslušati na skorim koncertima u Budimpešti, Beču, Pragu ili Münchenu.

Ivan Dukić

Hits 409

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42