Recenzije
A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Svibanj 2024
Format Albumi
Vrsta / Indie pop / Alternative/Indie Rock / Alternative Singer/Songwriter / Neo-Psychedelia
Dodano Utorak, 14 Svibanj 2024
Žanr Pop-Rock
Length 34:23
Broj diskova 1
Edition date Svibanj 2024
Država Europa
Etiketa Captured Tracks
Catalog Number CT-375
Edition details objavljeno: 3.5.2024., producenti: The Lemon Twigs i Sean Ono Lennon, snimano: studio benda u Brooklynu
Tags Sean Ono Lennon Captured Tracks The Lemon Twigs

Review

Što mislite kakve bi reakcije proizišle i kakav bi se rezultat ostvario kada bi se nanovo „povampirile“ harmonije Beatlesa, Beach Boysa, Ray Daviesa i našle svoje prirodno utočište u glazbenim snovima dvoje braće?

Jer, kako kažu Brian i Michael D'Addario u nazivu njihovog petog studijskog albuma: „snovi su sve što znamo“.

Srećom su njihova sanjarenja poprimila sasvim materijalan oblik koncentriran kroz 12 novih pjesama s kojima su dokazali i podsjetili da su prave pop pjesme, pjesme s pedigreom nastale prije 40, 50 godina, rekao bih svjetlosnih godina udaljene od svakodnevnog „pop“ smeća upakiranog u neprobavljivi celofan.

Nostalgija, kazati će neki čudni ljudi; bezočna krađa; kazati će ljubomorni; genijalno, toplo, osvježavajuće i nadasve kvalitetno, oduševljeno će kazati pravi prepoznavatelji dobre glazbe, dok će se pripadnici generacije/generacija koji su imali privilegije rasti, razvijati se, slušati prave pop bisere koji su mnogima bili putokaz u raznim životnim situaacijama i karijerama osjećati tako prokleto mladi.

Tako su Lemon Twigs revitalizirali jedinstvene melodije i harmonije Sgt.Pepper's Hearts Club Band, jednog od „onih“ klasika kojeg je inače teško uspoređivati s bilo čim, klasika koji je postavio nove standarde produkcije i aranžmana koji su nedvojbeno odveli pop glazbu prema nepredvidivim vodama. Braća D'Addario su istovremeno vratili sjećanja na surferske melodije i harmonije „Pet Soundsa“ braće Wilson koji su izradili opušteni, čisti zvuk, te mu dodali prepoznatljive vlastite falsete s kojima su (po mnogima) postali ozbiljna konkurencija Liverpoolskoj četvorci. Ustvari, neću pogrješiti ako kažem da duhovi Briana Wilsona i neponovljivog dueta kompozitora neprestano lebde nad ovim uratkom koji s lakoćom može ponjeti epitet niske crnih perli s autoriziranim certifikatom o kvaliteti..

Trebalo je imati nerv i hrabrost objaviti ovakav sepijski retro materijal, prepun retogradne estetike, apsolutni hommage zlatnom dobu pop glazbe, vratiti tu inicijalnu iskru ostvarenu kroz njihov glazbeni panoptikum, prepun briljantnih, neodoljivih trenutaka koji ne izazivaju patetična raspoloženja, a ujedno vraćaju u prvi plan kvalitetnu pop propulziju. Vidljivi su „iz aviona“ njihovi uzori, a za izbjegavanje blamaže u usporedbi s njima bilo je potrebno slaganje mnogih elemenata (kompozitorska izvrsnost, sposobnost slaganja kompleksnih glazbenih elemenata u naizgled jednostavne trominutne pop formate, originalan materijal); sve su to zadaci koje su braća autorativno i s ponosom odradila na najvišem nivou, kao apsolutnim dokazom zašto takvu glazbu treba obožavati i nadasve cijeniti. Jer ono što je naizgled jednostavno u formiranju kvalitetnog popa, ustvari je mnogima nedostižan san, koji u mnogim slučajevima poprima karakteristike parodije ili još gore, apsolutne idiferentnosti.

Braća apsolutno nisu inspirirana glazbenom vibrom NY, za njihov prethodni album „Everything Harmony“ postoji mišljenje da je „bastard“ Simona i Garfunkela, Fleet Foxesa, Everly Brothersa, Carpentersa.

Na osnovu tih premisa stvoren je ovaj novi, rekao bih, bezvremenski pop unikat naslonjen na prošlost, ali istovremeno „obučen“ u suvremeno produkcijsko ruho prepuno pametno dozirane „slatkoće“ koja gotovo cijelom sadržaju albuma daje potentnost hit uradaka. Album je nedvojbeno naslonjen na njihove idole bez trunke pomisli da su istovremeno njihovi imitatori, upravo zbog jednostavnog razloga što iza svake pjesme čvrsto stoji postojanost, svježina i sposobnost komponiranja materijala koji posjeduje unikatnost. Lemon Twigs doveli su svoju elitnu kompozitorsku vještinu na zaista respektabilnu razinu bez inače ponekad varljivog iskorištavanja sloboda u pop glazbi koje mogu zvučati odbojno. Činjenica je da Lemon Twigs u „kulinarski show“ popa neće donjeti neke nove recepte, plemenita dimenzija njihove glazbe sadržana je u činjenici da album obiluje mnoštvom dobro koncipiranih i nadasve slušljivih priča, apsolutno s glavom i repom.

Ovo je jedan od onih albuma na kojima nema tranzicije u stilskom iskazivanju, svaka pjesma je u prenesenom značenju uspješan sublimat.

Otvarajuća „My Golden Years“ sugestivan je indikator u kojem će se smjeru kretati nastavak albuma, miks ranih Beatlesa i uspješnog višeglasja Beach Boysa s razigranim i pomalo „naivnim“ gitarama, čak s vokalima prilagođenim tom epohalnom razdoblju, kapitalni je to „blast from the past“.

„Church Bells“ apsolutno je naslonjen na „Ruber's soul“ eru, siguran sam da Sir Paul ne bi imao ništa protiv da je potpisnik iste.

„In The Eyes Of a Girl“ funkcionira kao izgubljeno dijete Paul Anke ili Everly Brothersa, dakle hrabar hommage izgubljenoj generaciji pop glazbe iz pedesetih, dok je „Rock On(Over and Over)“ napisana s dužnim poštovanjem, a ujedno funkcionira i kao iskrena zahvala prema Chuck Berryju.

„Sweet Vibration“ dokaz je njihove sklonosti eksperimentiranja s instrumentalizacijom iz nekih prošlih, svršenih vremena sa modernom produkcijom, u jednom zaista kohezivnom spoju starog i novog kojeg nije lako dostići, bez savladavanja opasnosti prelaska u karikaturu.

Ukraktko, stvoren je staro/novi pop sa svim originalnim premisama iz kojih se s lakoćom dolazi do zaključka kako je ovo jedan savršeno hrabar zbir pjesama za čiju konzumaciju ne treba žaliti ni sekundu života.

Đorđe Škarica

Hits 259

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



Zagreb Music Fest, 2. dan - kišni ured se ipak smilovao


Manifest crnila u Močvari: Stonebride/Luxus Lord/Prisonplanet


Zagreb Music Fest, 1. dan


Lord Of The Dance nastupili u Zagrebu


BadBadNotGood u Šibeniku


Galerija fotografija: Lord Of The Dance u Splitu


Diddle In The Middle i Bonaster


Stingove čarolije u intimnom ozračju Arene


Alex Sipiagin Quartet zaključio Rovinj Spring Jazz


Edo Maajka zatvorio ovogodišnji Beerfest


Drugi dan katarzičkog iskustva s Rammstein u Beogradu


Nastupom Baby Lasagne završen Sea Star Festival


Bill Frisell na 33. festivalu JazzTimeRijeka


Beerfest 2024. dan 3.


Nastavljen je 33. JazzTimeRijeka


Bizarnost u Tvornici kulture koju niste smjeli propustiti


Ni kiša nije ugasila Vatru na Šalati


Spektakularan Rammstein u Beogradu održao prvi koncert


Bosak & Second Hand Band odlični u klubu Boogaloo


Počeo 33. JazzTimeRijeka