Own The Night

Review

Iako su Grammyja za album godine dobili Arcade Fire, stvarni pobjednici Grammyja 2011. su Lady Antebellum. Nije to ništa čudno za Grammyje - glasačko tijelo se uvijek mimoilazilo s mišljenjem glazbenih kritičara i tamo gdje je njihov žiri vidio fantastičan bend svi ostali vide one hit wonder koji je sve svoje adute odigrao solidnom Need You Now. No, nezaslužene nagrade i američka diskografska dominacija su učinili svoje i od uistinu blijedog benda učinili hit i s ove strane Atlantika koji je sasvim dobre prodaje ostvario i u Engleskoj i u Švicarskoj.

Jasno je da Amerikanci vole country, no što točno vide u Lady Antebellum ostaje misterij. Daleko je ovo od američke provincijske emocije osim ukoliko pod tom emocijom ne smatramo dosadu. Ni u jednoj pjesmi svog najnovijeg ostvarenja ovaj trojac ne potvrđuje da imaju potencijal za koji publika, sudeći prema prodajama, očito vjeruje da ga imaju. Svjesni su Antebellum toga i sami, ne bi svoj najveći hit stavljali i na ovaj album da nije tako. Zbog tog Need You Now imate priliku provjeriti i u novoj, akustičnoj verziji.

Ostatak je neispirirani složenac požuren da se iskoristi trenutno mjesto medijskih miljenika. Stoga su se slagali plitki stihovi o ljubavi koja pokreće svijet pretvarali ili u patetične balade ili u poskočice za zabave nakon žetve. Sve to u dvoglasu tako da se zadovolji sve rodne grupacije. Napredak se pokušao prikazati uvođenjem jačeg orkestra i više instrumentalnih improvizacija koji su trebali dočarati dubinu glazbe, no izaziva se isključivo efekt podražaja koji se brzo zaboravlja.

Grammyji kao događaj bitan prvenstveno za tabloide, a bitno manje bitan za glazbu su domoljubno od Lady Antebellum napravili junake godine na temelju jednog singla. Svatko tko je slušao ostatak opusa country trojca zna da dalje od toga ne ide. Own the Night stoga nije iznenađenje u diskografiji Lady Antebelluma nego rutinski nastavak dobro utabane putanje country bezličnosti.

Ivan Glazer