Sorry For Party Rocking

Review

Pjesme o tulumarenju su uvijek imale svoju publiku i mjesta gdje se puštaju. Zašto onda ne napraviti cijeli album samo s takvim pjesmama? Dapače, zašto cijelu karijeru ne posvetiti isključivo takvim pjesmama? Svjesni smo svi da je to Black Eyed Peas dovelo do značajnog gubitka prvotne baze koja im je okrenula leđa, a prije tog pokazala srednji prst, no njima se ponajviše zamjera pad u kvaliteti. No što ako se odmah ispočetka cilja na nezahtjevnu publiku? Tada dobijemo LMFAO.

Kakva kratica, takav bend. Radi se o parodiji od dueta, kombinaciji trenutno najunosnijih žanrova - electropopa i hip hopa pri čemu od oba izvlače ono najgore. Dodajte još tekstove koji nekreativno opisuju kako momci piju, bare i slušaju glasnu muziku i postaje jasno da pliće ne može, No isto tako je i ultrauspješno; jezivi Party Rock Anthem cijelo vrijeme oscilira diljem topa 5 Billboarda, u trenutku pisanja ovog teksta je na broju jedan. Ikakav smisao za financije ubit će potencijalnu grižnju savjesti.

Razloga za tu grižnju savjesti itekako ima. Ovakve tekstove u hrvatskoj verziji pjeva Jelena Rozga (Ti i ja razbijači čašaaaaaaaaa), količina autotunea čini i Keshu vrsnom vokalisticom, a repetitivni house beatovi izazivaju želju za povratkom u prošlost i eliminacijom Davida Guette koji je cijeli ovaj cirkus i počeo. U trenucima ironije pjesma-dvije ovog albuma bit će zabavne, ostatak će biti zabavan tek uz blaziranje narkoticima.

Jedno je biti nezahtjevan, drugo je voljeti ovo. Ruku na srce, na plesnom podiju će ovi momci itekako funkcionirati, no nešto s plesnog podija ponekad želite pustiti doma. LMFAO neće imati tu privilegiju.

Ivan Glazer