Organisms

Review

Gitarist Doug MacDonald jedan je od najproduktivnijih glazbenika današnjeg jazza. Samo prošle i pretprošle godine objavio je četiri albuma. Ovo je trinaesti album u njegovoj gotovo tridesetogodišnjoj diskografskoj karijeri, a treći projekt u kojem važnu ulogu igra zvuk orgulja, glazbala koje je, nakon godina zapostavljanja, ponovno našlo zapaženo mjesto u jazzu. Orgluje se sjajno uklapaju u njegovu koncepciju - tradicionalni, mainstream jazz, po uzoru na gitariste iz 1950-ih i 1960-ih. Garancija dobre svirke su imena glazbenika koji su sudjelovali u snimanjima. Svaki od njih je ostvario iznimnu samostalnu karijeru i svaki je ostvariuo suradnje s vrhunskim jazz i blues glazbenicima. Evo dokaza njihova ugleda i svestranosti. Orguljaš Carey Frank je svirao s Tedeschi Trucks Bandom, Jane Monheit, Bobom Mintzerom, Ericom Marienthalom, saksofonist Bob Sheppard bio je glazbeni partner Chicku Coreai, Freddieu Hubbardu, Mikeu Sternu, Michaelu i Randyju Breckeru, Joni Mitchell, sastavu Steely Dan, a bubnjar Ben Scholz može se pohvaliti suradnjama s Royom Hargroveom, Esperanzom Spalding, Buddyjem Guyom, Aaronom Nevilleom... MacDonald ne zaostaje, lista njegovih suradnika obuhvaća veličine kao što su Ray Charles, Sarah Vaughan, Stan Getz, Hank Jones, John Clayton... Što očekivati od četvorke ovakvog kalibra?! Prije svega opuštenu svirku u izvedbama MacDonaldovih skladbi i standarda kao što su “It's You or No One”, “Sometime Ago”, “Too Late Now”, “Indian Summer” i drugi. Očekivanja su ispunili, jer navedeni su samo podaci, a važno je i kako se četiri sjajna individualaca djeluju zajedno, kao jedan organizam. U ovim izvedbama oni se doimaju kao da to zaista jesu.

Davor Hrvoj