Recenzije
A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Mercury Rev
Žanr Rock
Grad Buffalo
Država New York, SAD
Aktivan od 1989. -
WEB http://www.mercuryrev.com/
Tags Mercury Rev

Bookmark

"U našoj muzici smo oduvijek pokušavali postići nešto bezvremensko", izjavio je Jonathan Donahue po izlasku četvrtog po redu studijskog albuma Mercury Rev, Deserter"s Songs. Gledano iz sadašnjega aspekta, dakle, deset godina poslije, ta izjava dana je otprilike na polovici njihove karijere i najpreciznije opisuje karakter muzike i senzibilitet članova jednog od najčudesnijih bendova posljednjih dvadesetak godina. Prilično je vjeran to opis i posljednjeg u nizu, sedmog studijskog albuma Snowflake Midnight, kojim su nas nedavno počastili i tako se pojavili i na SoundGuardianu.

Porođajne muke i prvi albumi (1989.-1994.)

Mercury Rev je osnovan 1989. u Buffalu, u američkoj saveznoj državi New York, a prvu postavu su činili pjevač David Baker, Jonathan Donahue kao gitarist, ali i pjevač i glavni autor pjesama, gitarist i klarinetist Sean Mackiowiak, poznat kao Grasshopper, Suzanne Thorpe na flauti, basist Dave Fridmann i bubnjar Jimy Chambers. Ovaj je sekstet od početka bio sve prije nego normalan, kompaktan bend. Započeli su rad s namjerom da prave soundtrackove za svoje studentske filmove, te da eventualno miksaju kazete za prijatelje.
Kaotični, psihodelični avant-pop, kako su se najčešće etiketirali ti njihovi početci, poprilično je dobro opisivao i odnos među šestoricom entuzijasta-čudaka. Jer, oni naprosto nisu bili prijatelji, kako je kasnije pokušavao objasniti Dave Fridmann, danas cijenjeni producent. Dok su se drugi bendovi okupljali kao prijatelji i muziku i prijateljstvo miksali kroz turneje i probe, Mercury Rev su tek odrađivali zajednički posao, družeći se što je manje moguće. Konflikti su ih pratili od početka, samo, srećom, uglavnom su vodili ka vjerojatno samo njima jasnoj produktivnosti. Kao bend su se počeli formirati pod tutorstvom sveučilišnog predavača i multimedijalnog umjetnika Tonyja Conrada, kompozitora minimalističkog pristupa, poznatog po radu s Johnom Caleom i LaMonte Youngom. Grasshopper, Baker i Thorpeova bili su njegovi studenti na Sveučilištu u Buffalu, te su poznanstvo i suradnja tako i započeli. Grasshopper se jednom zgodom prisjetio kako je najvažnije što su od Conrada naučili bilo da je sve bitno, odnosno, da svaki i najmanji detalj ima svoju ulogu.

Ohrabreni Conradovom podrškom, šestorica čudaka su, kako to obično biva, sve ozbiljnije shvaćali svoje instrumente i muziku, snimivši i prvi demo na 35-milimetarskoj magnetskoj vrpci, koju će kao medij koristiti i kasnije. Fridmann je bio tada uključen u muzički inženjerski program na SUNY Fredonia koledžu, što mu je omogućilo cjelonoćni pristup tamošnjem studiju. Tako su te prve snimke i nastale. Otkud točno naziv Mercury Rev nikad nije posve pojašnjeno – je li inspirirano izmišljenim ruskim baletnim plesačem ili označava brz rast temperature, da spomenem samo dva najčešća tumačenja. Fridmann je tada svakoj snimci pridodavao drugo ime, a Mercury Rev se jednostavno najduže zadržalo, s tim da nitko više nije siguran tko je prvi došao na ideju za to ime.
Dok se stvari još nisu ozbiljnije zahuktale, Donahue, koji je zarađivao kao mjesni koncertni promotor, upoznao se s momcima iz The Flaming Lips, benda iz Oklahome koji je upravo hvatao kreativni uzlet koji će ih dovesti na na pozicije jednog od najpotentnijih i najintrigantnijih američkih bandova zadnjih desetljeća. Poznanstvo će ga ubrzo dovesti do mjesta gitarista u bandu, s kojim će 1990, pod aliasom Dingus snimiti album In a Priest Driven Ambulance. Isti album je koproducirao Fridmann, koji će, sve se više zanimavši za rad u studiju, producirati i cijeli niz albuma The Flaming Lips, koji će ostati do današnjih dana nešto poput bratskog banda junacima ovoga teksta.

Ovakav razvoj događaja, naizgled i ne osobito povoljan za budućnost Mercury Rev, dobio je zaokret kad im je demo vrpca dospjela u ruke čelnicima kuće Rough Trade iz Velike Britanije, koja ih je toliko zaintrigirala da su pozvali Bakera da u ime benda potpiše ugovor. Bend se, usprkos Fridmannovu i Donahueovu radu u okviru The Flaming Lips, okupio konačno za ulazak u studio. 1991. je svjetlo dana napokon ugledao i njihov prvi album, domišljato nazvan Yerself is Steam (ovakva igra riječi neprevodiva izvan konteksta engleskog jezika još je jedna poveznica s The Flaming Lips, koji su, primjerice, svoj prvijenac nazvali Hear It Is).
Guste, naizgled kaotične, psihodelične teksture kojima je prožet album, skrivale su fine pop melodije – kombinacija kakva će obilježiti prve albume banda čija je budućnost još uvijek bila neizvjesna. Mahom epske, avangardne i bučne skladbe prilično slobodne forme nisu naišle na plodno tlo u domovini, ali su odjeknule u Velikoj Britaniji. Tamo je band postao svojevsrtan hit, a Melody Maker je ugurao album među četiri najbolja te godine. No, ono što je potkopalo daljnji uspjeh albuma i vratilo band u vode neizvjesnosti bio je bankrot američke podružnice Rough Tradea, koji je onemogućio bilo kakvu ozbiljniju promociju i distribuciju Yerself is Steam.

Neobično društvo ipak je ispunilo koncertne obveze u Velikoj Britaniji, međutim, uz cijeli niz incidenata. Turneju su odradili praktički bez proba (jer, kako su sami priznali, nije im se osobito dalo gledati jedni druge), a set liste sastavljale su se nerijetko na samoj bini. Baker je, uz to, običavao naprosto odšetati s pozornice usred pjesme da uzme piće, što je dodatno pojačavalo dojam o totalnom rasulu unutar kolektiva. Ekipa je postala nepoželjna u zračnom prometu nakon što je tijekom jednog leta Donahue pokušao žlicom izvaditi Grasshopperovo oko. Po završetku turneje, svi su pošli svojim putem, bez osobite nade u nastavak zajedničkog rada. Neki su počeli zarađivati za život nekim minornim poslovima, neki su se vratili životu s roditeljima, a neki su zaradu potražili čak učestvovanjem u medicinskim eksperimentima. A onda se u sudbinu uplela Columbia, otkupivši prava za reizdanje Yerself is Steam, te im ponudivši priliku za ponovni ulazak u studio. Yerself is Steam je tako doživio reizdanje, koje je uključivalo i Car Wash Hair, EP čije su snimanje morali financirati iz dodatnih izvora, budući da je Fridmann sav predujam spiskao na mamino putovanje na Bermude. Vjerojatno iznenađenje i njima samima, Columbijin potez bio je dovoljan da ih, usprkos svim tenzijama i razmiricama, okupi i izvuče iz njih novi trijumf inspiracije i talenta.
A Boces je uistinu bio kreativni trijumf. Ako je Yerself is Steam dao naznake koliko Mercury Rev daleko i visoko može ići, onda je ovaj drugi album, objavljen 1993, potvrdio svako povjerenje koje su dobivali. Muzički prilično na tragu prethodnika, Boces (imenovan po programu države New York za prekvalifikaciju radne snage) je dorađen album skladnog kaosa, da se pokušam najpreciznije izraziti. Album je sniman u improviziranom studiju postavljenom u staji, a kroz zgusnute kolaže buke, pijanih, neuštimanih vokala i slobodnih improvizacija na tragu acid-jazza, ponovno su se provlačile sjajne melodijske dionice. Ogledni je primjer uvodna, neprimjetnih desetak minuta duga Meth of a Rockette"s Kick u kojoj band nijednom natuknicom ne odaje pozadinske sukobe koji su ga nastavili izgrizati iznutra. I turneje su nastavile proizvoditi skandale, pa su nerijetko bili udaljavani s festivala zbog sukoba među članovima. S denverskog su nastupa bili potjerani doslovce uslijed pjesme – struju su im naprosto isključili zbog, kako su im pojasnili, nepodnošljive buke koju su proizvodili.
U to je vrijeme Baker na turneji putovao odvojeno od ostatka banda, jer je njegov odnos s preostalom petorkom postao naprosto nepodnošljiv. Logičan je slijed događaja bio, dakle, njegov odlazak iz banda. Dvije su verzije tog raspleta njihove zajedničke priče – jedna kaže da su se razišli dogovorno, a druga, kojoj je možda, zbog burne prošlosti, lakše vjerovati, da je iz banda protjeran. Kako bilo, Baker je za Mercury Rev postao "nevermore", ostavši u muzici pod pseudonimom Shady, snimivši već sljedeće godine u alter-krugovima dobro primljen album World, na kojem je, između ostalih, surađivao i s The Boo Radleys.

Dostizanje zrelosti (1995.-2004.)
Mercury Rev je brzo nastavio svoj put kao kvintet, pri čemu je Donahue preuzeo sve uzde (osim, naravno, producentskih, što je postao stalan Fridmannov posao, nevezano uz to je li član banda ili ne), uključujući mjesto pjevača. 1995. je donijela novi studijski album nazvan See You on the Other Side, čime je konačno bilo očito da se ekipa otresla svih negativnih pojava iz prošlosti u korist sigurnije budućnosti.

Novi album donio je dotada najpristupačniji materijal, kojim su već priskrbili i usporedbe s najboljim danima The Beach Boysa. Guste zvučne naslage većim su dijelom i dalje tu, ali kroz cijeli album provlači se više nego jasna pop linija, podvučena finom melankolijom lišenom mračnijih zadaha karakterističnih iz Bakerova doba. Donahueov rukopis lišen Bakerovih upliva odisao je više nego ikad prije bajkovitošću i bogatim, maštovitim osjećajem za lijepo, što je dodatno podcrtavao njegov nježan, gotovo feminiziran glas. Osam pjesama sa See You on the Other Side tvorile su vrlo kompaktnu cjelinu i, mada u kasnijim iščitavanjima gube utrku s Boces, pa čak i s Yerself is Steam, utrle put ka kreativnim vrhuncima koji su se tek imali dogoditi. Iste su godine, ali pod nazivom Harmony Rockets, snimili još jedan album – Paralyzed Mind of the Archangel Void. Upotreba aliasa omogućila im je potpuni odmak od formule korištene za regularne albume; ovaj su skrojili od, zapravo, jedne, 45-ominutne ambient-noise pjesme, istražujući, valjda, koliko daleko mogu ići, poput Loua Reeda kad je snimao kontroverzni, neslušljivi Metal Music Machine dvadesetak godina ranije.
Ipak, da sve ne bude baš tako idilično, turneja je opet donijela probleme slične onima iz proteklih godina. Tako je bubnjar Jimy Chambers u nekoliko navrata napuštao band. Jednom ga je prilikom Grasshopper doslovce izgurao iz vlaka ne bi li ga odgovorio od odlaska. Neizlječivo kaotično stanje unutar banda otjeralo je Donahuea u planinsku kuću u Catskills, a Grasshoppera u jezuitski samostan u blizini Saratoge na čak nekoliko tjedana. Budućnost kreativno iznimno raspojasanog i potentnog banda tako je opet postala vrlo, vrlo neizvjesna.
Ponovni susret Donahuea i Grasshoppera u Kingstonu 1997. donio je pomirbu, a ubrzo i ponovno okupljanje banda za snimanje albuma koji je dao konačni pozitivan vjetar u jedra. Jedan od esencijalnih američkih albuma devedesetih, Deserter"s Songs, kao da je zarobio svu gorčinu, sve patnje, jecaje i posrtaje prošlosti u svoj topli zvuk, koji se počesto opisivao kao nešto nalik B-stranama Beach Boysa ili kao najljepši božićni album ikad snimljen. Fridmann je obavio sjajan producentski posao, bendu se na melotronu pridružio Adam Snyder, a na snimanju su surađivali i Levon Helm i Garth Hudson iz legendarnih The Band. Posve se otresavši feedbacka, distorzija i bilo kakve gitarske buke, Mercury Rev su najpozitivnije zaprepastili kolekcijom naprosto lijepih pjesama koje baš kao da su nastajale u suglasju s prirodom i najdubljim emocijama nagomilavanim u prethodnom periodu. "Mnogo je emocija povezanih s tim albumom", izjavio je Donahue, "Prošli smo kroz nekoliko teških godina. Ovo je veoma iskren, ogoljen album. Takvo što ne možeš kupiti ili odglumiti u studiju."
Album su, inače, snimili za novu kuću, V2, i to na isti način kao prethodne, dakle originalno na 35-milimetarsku magnetsku vrpcu, radi postizanja što toplijega zvuka. Po prvi put im je album, uz kritičarske hvalospjeve koji nisu bili nikad tako suglasni, prošao i odlično na tržištu, osobito (opet) u Velikoj Britaniji i Irskoj. Do jeseni 1999. prodan je u četvrt milijuna primjeraka. Međutim, po završetku snimanja albuma, band su konačno napustili Chambers i Thorpeova, pa je vrlo brzo regrutiran novi bubnjar Jeff Mercel.
Nepune tri godine su im trebale da ponovno uđu u studio i u ljeto 2001. iznjedre još jedno neupitno remek-djelo All is Dream. U međuvremenu im se i „bratski“ bend The Flaming Lips otresao teških gitara, cike i buke, te, uz nadahnutu Fridmannovu producentsku ruku, izdao još jedan jednoglasno obožavan dragulj The Soft Bulletin. Mercury Rev, pak, nisu tek nastavili dobitnu formulu s prethodnika, već su zvuk učinili još kompleksnijim i slojevitijim. All is Dream se sastoji od pjesama na kojima su bezgrešno spojili grandiozno i intimno, te je čak kohezivnije djelo od Deserter"s Songs. Album je specifičan i po prilično osjetnoj, oštroj podjeli na dva dijela, odnosno, dvije strane, baš kao da je krojen za vinil. Prva polovica, koja obuhvaća četiri pjesme mračna je i opora, dok je druga polovica od šest pjesama vedrija i lepršavija. S petim albumom u portfelju, Mercury Rev su zacementirali status jedne od najznačajnijih američkih nezavisnih grupa.

Bezvremeno… i dalje (2005.-danas)
Sukobi među članovima benda postali su prošlost, sve više kako je koncentracija na samu muziku bila veća, odnosno, profesionalnost na prvom mjestu. No, Fridmann je već stekao reputaciju prvoklasnog studijskog čarobnjaka i svu svoju energiju je usmjerio na taj aspekt posla; „klijenata“ je bilo sve više, među njima, uz standardne The Flaming Lips, Mogwai, Delgados, Sparklehouse, Weezer, pa i naši Pipsi kojima je pripomogao dovršiti ponajbolji im album u karijeri, Drveće i rijeke. Bilo je očito da Fridmann, koji je od početka zazirao od turneja i javnih nastupa u bandu (neke usporedbe s drugim studijskim magom, Brianom Wilsonom, itekako su utemeljene), više neće moći funkcionirati kao aktivni član banda, pa ga je tako, logički, i napustio, nastavivši suradnju s matičnim bandom kao producent i kućni prijatelj.

The Secret Migration je izišao početkom 2005. s novim članom u postavi benda, Carlosem Anthonyjem Molinom. Nove pjesme bile su na tragu prethodnika, ali još umivenije, pa čak i preproducirane s obzirom na toplinu i intimnost Donahueove lirike. Ukupni rezultat je neujednačen i najmanje uzbudljiv album Mercury Rev. Nakon njega, snimili su soundtrack za film Hello Blackbird, te sastavili prvu kolekciju najznačajnijih pjesama Essential Mercury Rev: Stillness Breathes 1991-2006, kojoj su na drugom disku dodali i raritete i B-strane, mahom obrade i live snimke.
Na samom kraju rujna prošle godine izdali su svojevrstan povratnički album Snowflake Midnight, o kojem možete čitati u rubrici Recenzije albuma, a istovremeno, na svojoj web stranici album instrumentala Strange Attractor, besplatan za download. Vinilsko izdanje Snowflake Midnight uključuje i taj album kao besplatni bonus LP. Strange Attractor zapravo i zvuči kao instrumentalni produžetak regularnog albuma.
S novim albumom, kojim su zvuku dali novu dimenziju i nastavili letjeti muzičkim sferama samo njima predvidljivim i poznatim, Mercury Rev su danas vitalan i velik bend, svjetovima daleko od nekadašnjih korozija i velikih upitnika nakon svakog izdatog albuma. Potragu za bezvremenim nastavljaju samo zato što znaju da uvijek mogu ponuditi nešto još više, šire, jače, novije, nikako zato što u tome još nisu uspjeli. Nadživjevši mnoge bendove koji su bili naizgled stabilniji, Mercury Rev planiraju još neko vrijeme ostati među nama i, dok je tako, čarobnih melodija koje prizivaju americanu koliko i znanstvenu fantastiku zasigurno neće nedostajati.

Toni Matošin
Albumi (4)
Songs (58)
# Song
Hits 1952

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



freekind. nastupile u Vintage Industrial Baru


Depeche Mode emotivno i snažno u Budimpešti


Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny


Đubrivo + Iron Kingdom


KODO bubnjari protutnjali Lisinskim


Održano treće izdanje "Vintage Rock Sessionsa"


Rijeke pravde: Jura & Film u Tvornici


Večer u Tvornici kulture uz “The Quarantinos”


Riblja čorba u sportskoj dvorani Brežice


Ida Prester u Tvornici


CHUI u Vintage Industrialu


Dvostruko glazbeno slavlje


Taake supp. Nordjevel i Theotoxin - Crnometalni Dan očeva


Peperton Fest u Močvari najavio neke nove početke


Psytrance spektakl u Željezničaru


Ante Jeličić Quintet nastupio u Providurovoj Palači u Zadru


Večer fada u Hrvatskom domu u Splitu


Mašinko + nabod! i IDEM u Tvornici Kulture - trijumf punka


Pocket Palma i Jymenik nastupili u Tvornici Kulture


Galerija fotografija: Sjena & Zerc u Križevcima