Review
Možda će se petnaest godina činiti predugim putem od debitantskog nastupa pod svjetlima pozornice do prvog samostalnog albuma, ali u slučaju Barbare Munjas sve kao da se posložilo upravo onako kako je trebalo – kao uistinu "pravo mjesto i pravo vrijeme", ali prije svega kao prava zbirka pjesama kojom je ova iznimno zanimljiva kantautorica podvukla crtu pod možda i cijelim dosadašnjim radom. "Right Place & Right Time", da, prvi je album kojeg je nakon pjevanja s Gustafima i otpuštanja kreativnih ventila u vlastitom bendu Barbari, odnedavno i ponosna mama snimila i objavila s vlastitim potpisom (ako se ne varam, album i izlazi na princezin drugi rođendan – isprike ako sam negdje pogriješio), a on ne samo da naslovom prilično uvjerljivo sugerira svoj bogat sadržaj, već i naprosto pršti od zdrave, promišljene, koliko i intuicijom navođene stvaralačke energije.
Jer, ovdje od samoga početka Barbara otklanja bilo kakvu potrebu za usporedbama i poveznicama s prethodnim, nazovimo to bendovskim dijelom karijere. Najavljen s nekoliko efektnih, ali tek sad uistinu propupalih singlova, "Right Place & Right Time" album je tvrdoglavim i drskim autorskim rukopisom ispunjen notes – šarolik, ali ne i neuredan; nepredvidljiv, ali ne i napadan; kaloričan, ali ne i prezasićen; prije razigran nego eklektičan. Pretenciozan taman toliko da bude izazovan i zabavan taman toliko da zapravo bude iznad svega sjajan (indie)pop album.
Singl koji – programski – otvora repertoar, mandolinom vođen indie folk "I Will Be Standing" doima se poput Barbarina "Losing My Religion" trenutka, a prije svega je u pitanju nešto poput (samo)motivirajućeg, možda i definirajućeg stvaralačkog rituala. Zaigrana međuigra mandoline i gitare, ritam sekcije (što sve pokriva provjereni Barbarin mali krug velikih ljudi iz bivšeg benda) i teremina za kojim se našla Željka Veverec (koju, vjerujem, ne treba posebno predstavljati) predstavlja nam (kant)autoricu samouvjerena garda, ali nikako nadmenog ili s manirističkim naoružanjem. Ostatak albuma to jasno elaborira, gdje se nižu pjesme raznolikih tekstura, a istodobno vrlo fino prianjajućih i komplementarnih.
Od same potpisnice opisan kao "put traganja" na kojem su "prikupljeni fragmenti jednog perioda", "Right Place & Right Time" usprkos toj svojoj kapilarnoj dimenziji ne povlači slušatelja za rukav niti ga zamara bilo kakvom konceptualnošću. "Spring Water" namignut će u smjeru world musica, ali je zapravo odvažni korak nakon uvodnog rituala, mali dragulj koji zavrjeđuje svoju vlastitu ladicu, baš kao i "Sadness", kojom Barbara priziva bolje trenutke jedne Kate Bush, ali ćete prije polovice pjesme na tu usporedbu i zaboraviti. "Farewell" će pak, baš kao i završna, naslovna pjesma pokazati kako ovdje dobivamo posve slobodnu, najpitkijim, čak plesnim recepturama otvorenu kreativnu dušu kakvu bi sve radio-postaje koje drže do sebe trebale prigrliti kao stalnog gosta. A kad između tih maznih melodija dobijemo efektnu repetitivnost "Product of Your Ego", korespondirajuću joj "Gone Back", ili zavodljivu "Like I Wanted", kakvu bi bilo koja od pop diva bez razmišljanja uvrstila i na svoj album, ostaje nam samo zaključiti da je riječ o... pa izuzetnom nastupnom albumu!
O autoričinovom malom, osobnom, sasvim sigurno izrazito joj važnom intimnom remek-djelu. Da, remek-djelu, jer nemam problema tu možda i pomalo patetičnu (ishitrenu?) naljepnicu prišiti kad su ovako zdrave vratolomije u pitanju, čak tim više što na početku druženja s albumom nisam ni slutio da ćemo, da se tako izrazim, tako daleko dogurati. "Right Place & Right Time" nije samo nagrada svome slušatelju, već je samouručena nagrada za trud, rad i strpljenje, kao prije svega plod talenta sposobnog i letjeti i puzati, odnosno, jasno razlikovati kad je za što pravo mjesto i pravo vrijeme.
Toni Matošin
