Review
Kako stranci reagiraju na podatak da kod nas još uvijek nema jazz odjela na Muzičkoj akademiji, dakle da nema visokoškolske ustanove koja obrazuje jazz glazbenike? Prva reakcija je nevjerica i čuđenje - to nije moguće, to nije istina! Dugogodišnji pokušaji da se odjel pokrene do sad su završavali neuspješno, no upravo su u novom zamahu i s pravom se možemo nadati boljim danima. Do tada naši mladi jazz glazbenici i dalje studiraju izvan Hrvatske, uglavnom u Europi gdje imaju velike mogućnosti za kvalitetnu naobrazbu. Mnogima od njih nedostižne su škole u SAD-u, koje imaju iznimno dugu tradiciju i reputaciju, iako su naši glazbenici studirali i u uglednim američkim školama, a neki i diplomirali, no to su iznimke. Za sad iskustva rada tih škola prenosi saksofonist i profesor Saša Nestorović koji je posjetio mnoge od njih, a na nekima je i održao predavanja. Pritom redovito naglašava rad orkestara koji djeluju u sklopu tih škola, a koji, osim edukativnog aspekta, sadrži i element prestiža. Baš kao u studentskoj košarci ili hokeju, primjerice. Neki od tih jazz orkestara u rangu su profesionalnih i prema svojoj kvaliteti mogli bi nastupati bilo gdje u svijetu. Jedan od njih je One O'Clock Lab Band, za nagradu Grammy nominirani orkestar koji djeluje u sklopu jazz programa na glazbenom studiju sveučilišta North Texas u Dentonu. Kao prvo, ovaj orkestar, sastavljen od studenata iz raznih krajeva SAD-a, ali i Kanade, Kube, Tajvana i Japana, ima respektabilnu tradiciju. Naime, djeluje još od kraja 1940-ih, iz doba u kojem su big bandovi još uvijek bili iznimno popularni. Sudeći prema njihovom novom albumu, oni svakako spadaju u tu kategoriju viskokvalitetnih big bandova. Osim što su rezultat dobro osmišljenog sustava, zaslugu možemo pripisati njihovom vođi, dirigentu Alanu Bayocku. Promišljeno i mudro, za ovaj je CD, osim jedne vlastite, odabrao skladbe raznih autora koji su djelovali, ili djeluju, u raznim stilovima, od Billyja Strajhorna, preko Johna Coltranea, Chrisa Portera i Victora Lewisa do Heitora Villa-Lobosa, ali i Brandona Moorea koji je član orkestra. Rezultat je CD koji ničime ne odaje da se ne radi o profesionalnom orkestru. Naime, aranžmani su dinamični, protočni i gipki, a izvedbe uigrane, nadahnute, pune entuzijazma i sjajnih sola.
Davor Hrvoj
