Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Travanj 2020
Format Albumi
Vrsta Heavy metal / Black Metal / Doom metal / Experimental / Symphonic black metal / Scandinavian Metal
Dodano Srijeda, 22 Travanj 2020
Žanr Rock
Length 50:12
Broj diskova 1
Edition date Travanj 2020
Država Europa
Etiketa Nuclear Blast
Catalog Number 27361 53621
Edition details objavljeno: 17.4.2020.; producent: Julius Mauranen; snimano: Headline Studios, Tampere, Finska
Tags Nuclear Blast Oranssi Pazuzu Julius Mauranen

Review

Suvremena je umjetnost postala koloplet praksi neproničnih i nedokučivih široj publici. Maknuta iz sfere javnog uživanja, ona je čisti odraz umjetnikovog uma koji oblikuje nove koncepte stvarnosti time dopuštajući slobodu izražavanja rijetko kad viđenu u povijesti umjetnosti. Glazba, kao jedan od najeksponiranijih i najkonzumiranijih oblika umjetnosti danas, hoda tankom linijom onoga što propisuju poslovni modeli glazbene industrije i onoga što je umjetnički izričaj. U ovome kontekstu, metal nije imun na događanja izvan svoje domene. Velike izdavačke kuće konstantno traže nove načine zarade i čim se pojavi neki popularni trend, on će biti iskorišten do kraja. Srećom, uvijek ima određeni broj grupa koje kroče svojim putem te su spremne eksperimentirati sa svojim zvukom i voljne riskirati s očekivanjima publike.

Finska grupa Oranssi Pazuzu odavno hodi svojim nekim kozmičkim stazama koje ih samo ponekad približe ovoj sferi postojanja da bi isporučili novu dozu hipnotičkih poslanica. Osnovana 2007. godine, grupa je na putanji koja ih nepovratno nosi sve dalje i dalje od onoga što bi nazivali svakodnevnim i trivijalnim. Nakon četiri duge godine i prethodnog albuma “Värähtelijä”, novi je album pred nama. Njihov peti u karijeri, “Mestarin kynsi” jedan je od očekivanijih albuma ove godine i sa svojih šest pjesama u pedeset minuta čini nezaboravno putovanje u onostrano.

Ono što se možemo zapitati odmah od početka albuma jest koliko daleko možemo ići da bi nešto zvali metalom. Odgovor je, čini se, jako daleko. Oranssi Pazuzu od svog osnivanja sviraju svojevrsnu kombinaciju psihodelije i black metala koja daje začudne rezultate pri svome spajanju u cjelinu i novi album nije iznimka. “Ilmestys” započinje procesiju naizgled jednostavnom ponavljajućom gitarskom frazom i dubokim dronom basa te da nema hrapavih Jun-Hisovih (pravim imenom Juho Vanhanen) vokala koji zvuče kao vapaj umirućeg svemira vjerojatno ne bi ništa nagovještavalo da se radi o metal albumu. Oko pete minute, pjesma pojačava dozu psihotropnoga u mješavini, a pulsirajući bas i gitare dovode pjesmu kraju. “Tyhjyyden sakramentti” potom ima sličan pristup, ali se puno brže razvija u nekontrolirano kaotični spoj gitara, basa i klavijatura koji nas nezaustavljivo nosi prema astralnim visoravnima psihogeneze.

“Uusi teknokratia” središnja je i najdulja stvar na albumu. Oneirički trance ritam pogoni pjesmu koja u jednom trenutku zvuči kao izvrnuta metal verzija Porcupine Treea, a u drugome kao košmarna tvorevina izašla iz glave Bernarda Herrmanna i zvuk je grupe koja ne priznaje ograničenja u svojoj umjetnosti. “Oikeamielisten sali” nastavlja slikati psihodelične pejzaže kroz dominantni bas koji povlači glavne poteze bojom na platnu ove pjesme, dok ostali instrumenti sjaje poput ezoteričnih zvijezda dopuštajući vidjeti svoje svjetlo samo najpažljivijima. “Kuulen ääniä maan alta” svojim frenetičnim vokalima i gitarama progovara poput glasova iz podzemlja čije su raspadajuće kosti jesenski vjetrovi prekrili piramidom od umirućeg lišća u nepreglednoj pustopoljini, a stranci poput nas mogu biti samo tihi stražari dok se ova glazba prelijeva preko naših osjetila.

Završna “Taivaan portti” najbliže je onome što bi nazvali čistokrvnim metalom na albumu, no čak i ovdje stvari nisu u potpunosti lake za kategorizirati. Zasljepljujući vihor brzih rifova koje prati manični ples bubnjeva i samo dašak klavijatura koje kao da nose note poput sitnih zrnaca pijeska preko jalovih pustinja svijeta prema konačnom kraju prostora i vremena čine pjesmu prikladnim završetkom ovoga putovanja.

Većina bi ljudi zadrhtala na pomisao da se bilo što iz domene metala naziva umjetnošću, međutim ovo je umjetnost s velikim U. Ne zadovoljavajući se ponavljanjem starih formula, Oranssi Pazuzu ne samo da izmišljaju nove, već u tome procesu ikonoklastički bacaju stare idole u pepeo. Ovoj kategoriji pripada samo manji, odabrani broj grupa od kojih bi još mogli izdvojiti mađarski Thy Catafalque koji je izdao fantastični album ranije ove godine te grčki Hail Spirit Noir čiji novi album izlazi u lipnju. Oranssi Pazuzu izdao je već nekoliko fantastičnih albuma, ali “Mestarin kynsi” kulminacija je svega što grupa predstavlja i sam tekstualni opis ne može nikako prenijeti doživljaj ove glazbe. Preporučujemo!

Boris Čičovački

Hits 328

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42