Recenzije
A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Listopad 1969
Format Albumi
Vrsta / Psychedelic rock / Experimental Rock / Progressive Rock
Dodano Petak, 18 Srpanj 2014
Žanr Rock
Length 1:26:11
Broj diskova 2
Edition date Listopad 1969
Država Germany
Etiketa Harvest
Catalog Number SMH 2212/13
Edition details Datum objave: 25.10.1969., produkcija: Pink Floyd i Norman Smith, snimano: 2. 5. 1969. Manchester College of Commerce, Manchester, England
Tags Pink Floyd EMI Harvest Norman Smith

Review

Još jedno ugodno putovanje kroz vrijeme vraća nas u 1967. godinu u kojoj su The Beatles u studiju 2 poznatog Abbey Roada započeli snimanje jednog od esencijalnih albuma svjetskog rocka - Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band, albuma koji je svima koji se bave glazbom od tog trenutka širom otvorio vrata i osigurao slobodu glazbenog izražavanja bez ikakvih zadrški. U susjednom studiju svoju je šansu za proboj na glazbenu scenu dobila četvorka mladića odgojenih na bluesu iz kojeg su doslovce „iskopali“ imena za naziv svoje grupe - Pink Floyd.

Šansu im je osigurala njihova glazba, svojevrsni spoj naizgled nespojivih elemenata: psihodelično-kaotična buka u doslovnom smislu te riječi križana s poslovičnim britanskim popom. Svojevrsni hibrid pop arta i SF ikonografije spojen u glazbeni izričaj, neviđen do tada. I tako je rođeno prvo čedo Syda Barretta pod nazivom The Piper At The Gates Of Dawn, nakon kojeg je s pravom mogao za sebe kazati kako je samo jedna jedina stvar nenadoknadiva u cijelom svemiru, a to sam ja. Poznato je kako je manjina uvijek stvarala progresivne ideje. Također je poznato kako je o stavu te manjine ovisilo hoće li ih većina na kraju prihvatiti. Ustrajan i postojan stav Floyda iniciran slobodom koju je osigurala četvorka iz Liverpoola, širom je bio prigrljen od spomenute većine, za Floyde na najbolji mogući način.

A onda je vrag (čitaj LSD + „prijatelji“) došao po svoje: Syd Barrett se izgubio u svom limbu, naprosto spržen od uzimanja droga, postao je sasvim neupotrebljiv, dezorijentiran, nepouzdan te ubrzo i zaboravljen, dok su njegove pjesme, tekstovi i prelaženje plastičnim ravnalom po vratu gitare itekako svima nedostajali na sljedećem albumu A Saucerful Of Secrets. Poput kakvog duha u najboljoj Shakespeareovoj tradiciji on izgovara proročanske stihove koji kao u sažetku obilježavaju njegov život i poglede na svijet u posljednjoj otpjevanoj kompoziciji za svoj bend nazvanoj Jugband Blues:

What exactly is a dream... and what exactly is a joke?

Uslijed slabe prodaje drugog albuma i oštrih kritika, a ne računajući njihov treći s glazbom za film More, diskografska kuća postavila im je jedan vrlo konkretan zahtjev: Da, sve je to vrlo lijepo… ali trebali biste snimiti i jedan pravi album.

Tako su Floydi bili primorani iz epicentra svog glazbenog svemira izbaciti ujedno i pozitivnu i negativnu gravitacijsku silu zvanu Syd Barrett. Postavilo se pitanje hoće li plamičak ikad postati oganj ako se o njemu nema tko brinuti. U glazbenim kuloarima šuškalo se da će sljedeći uradak biti dvostruki album, koncepcijski sastavljen od grupnih snimaka u živo i individualnih ekstravagancija. Nazvan je Ummagumma, što je u žargonu sinonim za hopa-cupa u krevetu.

Je li to bilo svojevrsno tucanje u zdrav mozak i auditorija i kritike poprilično je teško odrediti i dan danas. Zašto? Pa upravo zbog podijeljenosti u mišljenjima i jednih i drugih. Tih godina stvarala se nova generacija kojoj je kreativnost u umjetnosti (pa tako i u glazbi) bila značajnija od slave i novca, pa je na tu kartu upravo igrala njihova diskografska kuća Harvest. Takvima je album predstavljao zlatni gral sa svojim vanzemaljskim, zlokobnim zvukovima, potpuno van uobičajenih pravila gradnje tradicionalnih pop/rock pjesama. A vjerna publika koju su postupno regrutirali iz raznoraznih brloga diljem zemlje uživala je (makar u glazbi s prvog vinila) u nevjerojatnim improvizacijama, uvijek apstraktnim Gilmourovim gitarskim pasažima, onozemaljskim zvukovima Wrightovih klavijatura, teškim i mučnim Watersovim basom i sablasnim Masonovim bubnjevima.

A kritika ga je sasvim elegantno svrstala među značajne predstavnike sve više rastuće progresivne glazbe.

Na prvom vinilu nalazimo svojevrsnu Floydovsku vremensku kapsulu koja sasvim adekvatno oslikava prvu fazu njihova stvaralaštva, prezentiranu kroz četiri otprije poznate kompozicije, inače njihov glavni forte u nastupima u živo: „Astronomy Domine“ s dijaboličnim ritmom i Gilmourovom svirkom u kojoj je pokazao, bolje rečeno nagovijestio u kakvog će se unikatnog virtuoza pretvoriti, te koliko se i te daleke godine znalo dobro svirati; „Careful With That Axe Eugene“ sa svojim kotrljajućim početkom i narativnim uspinjanjem prema orgazmičkom glazbenom vrhuncu , “Set the Controls for the Heart of the Sun“ sa neobuzdanim vertigom u koji nas uvlače uvijek hipnotizirajuće boje istoka i „Saucerful of Secrets“ kao „mali“ hommage psihodeliji.

Moje mišljenje je da su na prvom vinilu Floydi zaista djelovali kao kohezijska skupina, kao pravi bend u kojemu su uloge sasvim logično raspoređene i realizirane, no ipak bih u prvi plan stavio uvijek nekako zanemarenog Wrighta bez čijih bi, ponekad nezemaljskih i uvijek nadahnutih zvukova klavijatura, cjelokupna zvučna slika Floyda izgledala puno siromašnije i ogoljenije. A kada se na takvu podlogu zakače Gilmourovi nenadmašno odsvirani akordi, uz vrlo dobru ritam sekciju, onda je vrlo jasno zašto su Floydi bili i ostali glazbeni special one. Takvim pristupom dokazali su svima kako se itekako tko ima brinuti o gore spomenutom plamičku.

Jedna zanimljivost oko ovog albuma vezana je uz poznatog talijanskog redatelja Michelangela Antonionija koji ih je zadužio za glazbenu pozadinu u svome filmu Zabriskie Point. Glazba završne scene filma u kojoj u znak protesta protiv establishmenta kuća leti u zrak, pripala je upravo „…Eugeneu“, koju su za tu priliku preimenovali u „Come in Number 51, Your Time is Up“. Sasvim adekvatan i pametan izbor, čini mi se da boljeg izražavanja klimaksa nema niti u jednoj drugoj kompoziciji iz bogatog svjetskog arsenala rock glazbe.

A za istinu kazati, drugi vinil predstavljao je ipak samo popunjavanje stranica, u ovom slučaju notama koje su, ruku na srce, ostavljale dojam organiziranog bezumlja. Naime svaki od članova dobio je slobodu izražavanja bez obveze ukalupljivanja u njihovu poznatu matricu, pa je rezultat toga potrebno što prije zaboraviti, iako su se u Gilmourovom materijalu mogli pronaći tragovi kasnijih obrazaca, odnosno kasnijih albuma (u prvom redu mislim na njihov Meddle).

Ummagumma je u cijelosti pokazao njihovu odlučnost da iskuse sve, ali i da čvrsto zadrže ono najbitnije i najbolje, kojemu je potrebno samo vrijeme da se iz relativno ružnog pačeta pretvori u prekrasnog labuda.

Na kraju bi se moglo kazati kako je u prošlosti ipak napisana budućnost, no ipak ovo ni izbliza nije bio let svinja; prije bi se reklo da je to bilo mukotrpno rulanje po pisti koje će ipak rezultirati blistavim uzletom u stratosferu rocka.

 

Đorđe Škarica

Hits 1629
The Piper At The Gates Of Dawn « The Piper At The Gates Of Dawn Pink Floyd Albumi Kronologija Atom Heart Mother » Atom Heart Mother

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



freekind. nastupile u Vintage Industrial Baru


Depeche Mode emotivno i snažno u Budimpešti


Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny


Đubrivo + Iron Kingdom


KODO bubnjari protutnjali Lisinskim


Održano treće izdanje "Vintage Rock Sessionsa"


Rijeke pravde: Jura & Film u Tvornici


Večer u Tvornici kulture uz “The Quarantinos”


Riblja čorba u sportskoj dvorani Brežice


Ida Prester u Tvornici


CHUI u Vintage Industrialu


Dvostruko glazbeno slavlje


Taake supp. Nordjevel i Theotoxin - Crnometalni Dan očeva


Peperton Fest u Močvari najavio neke nove početke


Psytrance spektakl u Željezničaru


Ante Jeličić Quintet nastupio u Providurovoj Palači u Zadru


Večer fada u Hrvatskom domu u Splitu


Mašinko + nabod! i IDEM u Tvornici Kulture - trijumf punka


Pocket Palma i Jymenik nastupili u Tvornici Kulture


Galerija fotografija: Sjena & Zerc u Križevcima