Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
The Bowie Years


Bookmark

Data

Released Svi 2020
Format Box set
Vrsta Hard rock / Contemporary Pop/Rock / Album Rock / Proto-Punk / Detroit Rock
Dodano Četvrtak, 15 Listopad 2020
Žanr Pop-Rock
Length 5:30:06
Broj diskova 7
Edition date Svi 2020
Država Europa
Etiketa UMC
Catalog Number 5771560
Edition details objavljeno: 29.5.2020.; producenti: David Bowie, David Robert Jones, Iggy Pop, David Skye i Colin Thurston
Tags David Bowie Iggy Pop UMC Colin Thurston David Skye David Robert Jones

Review

Iggy Pop je danas vitalan starčić, sretno oženjen, smiren, načitan, koji se bavi Tai Chijem, zdravo hrani, popije ponekad tek čašu crnog vina i prevrće po uspomenama. Smrt prijatelja Davida Bowiea izuzetno ga je pogodila, jer mu je ovaj umjetnik u nekoliko navrata obilježio karijeru. Stoga je neposredno nakon Bowiejeve smrti Iggy objavio album „Post Pop Depression“ kojim je evocirao dane kada su zajedno stvarali u Berlinu.

A Berlinsko razdoblje bilo je vjerojatno najkreativnije razdoblje stvaranja obojice umjetnika. Naime, Bowie je početkom listopada 1976. odselio u Berlin kako bi podvukao crtu i oslobodio se ovisnosti o kokainu. Pri tome je za sobom povukao još jednog prijatelja kojemu je trebala pomoć u trenutačnoj pogubljenosti nakon prekida rada s grupom The Stooges – Iggyja Popa. Ondje je Bowie surađivao s Brianom Enom i stvorio neke od svojih najboljih albuma: „Low“ i „Heroes“ te kasnije „Lodger“ koji se smatra dijelom tzv. berlinske trilogije premda je ovaj tresi snimljen u Švicarskoj i New Yorku. Usporedo s time Bowie je radio s Iggyjem koji se htio pribrati, skinuti s heroina (ali ne i kokaina) pa su zajedno te 1977. napravili Iggyjeve prve samostalne albume „The Idiot“ i „Lust For Life“. Zanimljivo je koliko su ta dva albuma različita, premda su nastala u vrlo kratkom vremenskom periodu.

Nakon još jedne sasvim drugačije suradnje Iggyja i Bowieja na albumu „Blah Blah Blah“ (1986.), kojim je Bowie ponovno pomogao Iggyju da se nakon manje uspješnih albuma s početka osamdesetih ponovno osovi na noge, Iggy je želio sam upravljati svojom karijerom. Negdje je rekao da mu je dosadilo da mu ljudi predbacuju da je „proizvod Davida Bowieja“ pa je dalje snimao sam, ali u kombinaciji s velikim glazbenicima pa čak i bendovima (Slash i Duff McKagan iz G'n'R, The Stooges, The Trolls, The Peaches, Green Day i QOAST), jer svi cijene Iggyja kao začetnika protopunka.

Tako su se s vremenom početkom devedesetih Iggy i David pomalo udaljili. Ali posljednji Iggyjev studijski album „Free“ (2019.) kao da je ponovno napravljen pod utjecajem Bowieja. Iggy se povezao sa jazz glazbenicima i napravio jedan vrlo kvalitetan album, ponešto na tragu Bowiejevog „Blackstara“ (2016.).

CD box „The Bowie Years“ sadrži čak sedam diskova. Tri su nam albuma od ranije poznata: dva studijska „The Idiot“ i „Lust For Life“ (1977.) te „T.V. Eye Live“ iz 1978. O prva dva navedena sam već pisao na ovim stranicama pa se ne želim ponavljati. Mogu samo reći da su u ponuđenom reizdanju produkcijski dotjeraniji, što je s jedne strane dobro, a s druge baš i ne, jer je prvotna zamisao Bowieja kao producenta albuma „Lust For Life“ bila da zvuči resko i što sličnije zvuku kojega je proizvodila zvučnica na nekadašnjim gramofonima.

„TV Eye Live“ koncertna je zbirka s turneje koju je Iggy napravio sa svojim pratećim bendom u ožujku 1977. godine. Prateći bend su činila činila braća Tony i Hunt Sales, kao ritam sekicija, gitaristi Ricky Gardiner i Stacey Heydon te scenski potpuno povučen i samozatajan David Bowie na klavijaturama i pratećim vokalima. Naravno, treba spomenuti da na nekim snimkama svira Scott Troy Thurston, bivši član Stoogesa i multiinstrumentalist (klavijature, gitara i usna hrarmonika). Premda je u to vrijeme napravio novi album „Low“, Bowie je potisnuo svoju karijeru u drugi plan te tako išao na živce menadžera i glavešinama svoje izdavačke kuće RCA, ali s Bowiejem se tada nije moglo pregovarati. Tijekom prvoga nastupa na turneji u Aylesburyju, gradiću u jugozapadnoj Engleskoj, kad su zapazili Bowieja kako u polutami svira klavijature na desnoj strani pozornice, publika se razdvojila na one koji su gledali Iggyja i one koji su pratili Bowieja. Kada je prvi puta objavljen 1978, ovaj CD nije doživio dobar prijem kod kritike, ali tko voli Iggyja zamijetit će da se ističu „Lust for Life“, pjesma koja će biti objavljena na drugom Iggyjevom istoimenom albumu šest mjeseci kasnije, te „Dirt“, stara pjesma Stoogesa, ovoga puta u ruhu prljavog, pomalo psihodeličnog bluesa u kojemu se jasno razaznaju bas i melodične klavijature dok Iggy iz svog vokala izvlači maksimum. Već pjesma „Nightclubbing“ daje naznaku onoga što će se pokazati kao najveća mana gotovo svih live snimaka u ovom boxu, a to je – poprilično loša kvaliteta zvuka koja više podsjeća na neka Bootleg izdanja. Disk zatvara Stoogesov standard „I Wanna Be Your Dog“, kojega u ovome boxu susrećemo čak četiri puta, ali u različitim verzijama. Ova izvedba nema veze s prvotnom žestokom Stoogesa: Igggy pjeva nježnije, distorzične gitare su stišane, ritam je blaži i čuju se klavijature.

Na četvrtom disku nalaze se neki alternativni miksovi te odbačene ili prve verzije snimaka pjesama, tzv. 'outtakeovi'. Za početak, ovdje je „Sister Midnight“ pjesma u dvije uzastopne single-edit gotovo identične verzij, koju je ponekad i Bowie znao izvoditi na svojim nastupima. „China Girl“ je u kraćoj i dužoj verziji, a osim njih ovdje su alternativni „Dum Dum Boys“, „Tiny Girls“, s prekrasnom saksofon dionicom, te opet jedna 'prljava' verzija „I Got A Right“ Stoogesa i nezaobilazni „Lust For Life“. Na kraj je stavljen intervju s Iggy Popom u kojemu autor priča o snimanju albuma „The Idiot“. Ponovno dolazi do izražaja koliko je Iggy cijenio Bowiejevo znanje i višestruke talente, posebno slikarstvo, kojemu ga je David podučavao. Saznajemo da je pjesma „China Girl“ nastala u Davidovom podrumu u Švicarskoj, dok je Iggy svirao bubnjeve, a Bowie glasovir. „Dum Dum Boys“ ima Iggyjeve akorde, a bila je opis Iggyjevog rada sa Stoogesima. „Nightclubbing“ je inspirirao neki prijatelj koji je ovome dvojcu donio nekakve maske s licima staraca. Iggy se sentimentalno i kroz smijeh prisjeća kako ga je Bowie poticao da pjeva kao on, na što bi mu Iggy rekao: „Čovječe, pa ne mogu ja to!“. Braća Sales koja su ih prvi put sreli u nekom nevezanom razgovoru opisali su Iggyja i Bowieja kao „dva stara, školska druga koja raspravljaju o glazbi.“

U kratkoj turneji kojom su promovirali materijal s albuma „The Idiot“ s nekoliko obrada starih pjesama Stoogesa nastupali su po klubovima i dvoranama gotovo svaki dan. Samo u ožujku 1977. godine imali su šest koncerata u Engleskoj, dva u Kanadi i četrnaest u SAD-u. Ovomu treba pridodati još sedam koncerata u SAD-u i jedan u Kanadi u prvoj polovici travnja. Dakle, ukupno su u mjesec i pol održali 30 koncerata. Svaka čast! Pri tome su kao bend glazbeno sazrijevali.

Iduća tri CD-a su snimke nekoliko koncerata održanih u ožujku 1977. u Londonu, Clevelendu i Chicagu. Repertoar na njima je gotovo identičan i pjesme se ponajviše preklapaju, čak i svojim redoslijedom. Ipak, ako se zadubite u slušanje tih live izvedbi istih pjesama zamijetit ćete da su one u nekim dijelovima različite, što je pomalo fascinantno s obzirom da se radi o snimkama s iste turneje.

Peti disk snimka je koncerta u londonskom „Rainbow Thetreu“. Prve četiri stvari su stare pjesme Stoogesa ali u novom ruhu. Novi aranžmani Stoogesovih klasika, posebno onih koji su ranije odsvirani u tročlanoj glazbenoj postavi (gitara, bas i bubanj), dakle bez klavijatura, nekima će zvučati instrumentalno pretrpano, a drugi će racionalizirati i opravdavati ovaj postupak činjenicom da je Iggy odabrao vlastiti put, udaljivši se od izvornog zvuka Stoogesa, ali se i na to razdoblje želio osloniti. Nakon što su izveli vjerojatno nikom poznatu pjesmu „Turn Blue“ (naime, ovu će pjesmu objaviti na albumu „Lust For Life“ krajem ljeta iste godine), odsvirali su „Funtime“ s „The Idiota“, a zatim Stoogesove klasike među koje su ubacili mračnu „Sister Midnight“, potpuni kontrast kasnije izvedene nevjerojatno životne pjesme „Tonight“. I upravo ovdje se osjeća ta neizmjerna šteta što je snimka toliko loše kvalitete, jer je ta pjesma svakako bila kulminacija ovoga nastupa. Ritmični „Some Weird Sin“ isto nije nitko mogao u to vrijeme znati, no nastup su završili pjesmom „China Girl“. Pjesmu su napisali zajedno (Bowie glazbu, a Iggy tekst), a tek će je kasnije Bowie proslaviti svojom interpretacijom na albumu „Let's Dance“. Čini se da je ovaj peti CD svakako snimljen iz publike, s obzirom da se čuje glasno aplaudiranje nekog pojedinca koji je vjerojatno stajao najbliže (neprofesionalnom) snimaču zvuka. Tehnički je loše kvalitete, ali ovaj live disk vjeran je prikaz atmosfere, energije i emocija kojom su obilovali njihovi nastupi.

Šesti i sedmi CD nešto su bolje snimljeni. Šesti je snimka koncerta u Clevelendu, dva tjedna nakon onoga u Londonu. Ali, dečki su, kao što sam već napisao, nastupali gotovo na dnevnoj bazi i svaki nastup bio je svojevrsna 'proba' za idući, te su se tako tijekom turneje i kao bend potpuno uvježbali. Posebno mi je zanimljiva „Gimme Danger“ koja s klavijaturama uistinu podsjeća na Bowiejev „'Heroes'“. Bowie je, naime, tijekom turneje prikupljao inspiraciju za svoj idući studijski album, koji je bio upravo njegov antologijski - „'Heroes'“. „No Fun“ u ovoj verziji zvuči kao da ga izvodi Velvet Undergroud, a pjesma „I Need Somebody“ kao malo prljavija verzija onoga kako je nekad svirao Frank Zappa. Konačno, na sedmom disku, koji je snimljen samo tjedan dana kasnije najdojmljivija je „Turn Blue“ u kojoj su prateći vokali pa i Iggyjeva interpretacija uistinu nevjerojatni. Tekstualno, pjesma se bavi depresijom i ovisnošću o drogama, a nesretni vokal na rubu očaja oponaša stanje ovisnika u toj nemilosrdnoj borbi koja se ne smije izgubiti. Naslov u žargonu znači predoziranje heroinom, jer naime koža žrtve može izgubiti boju zbog nedostatka kisika i postati plavkasta. Posljednja je verzija pjesme „China Girl“ koja me izuzetno podsjeća na studijsku izvedbu, čime je bend još jednom dokazao da je sastavljen od vrsnih glazbenika.

Ovaj će CD box podijeliti najveće Iggyjeve poklonike. S jedne strane, gotovo da ne nudi ništa novo, jer ako netko ima studijske albume „The Idiot“, „Lust For Life“ i „TV Eye Live“ upitat će se zašto bi u ovo trebalo investirati. S druge pak strane kolekcionari će ga voljeti imati u svojoj zbirci: cijela Iggyjeva berlinska faza potkrijepljena zanimljivim, makar i loše snimljenim koncertima s lijepom knjižicom u prilogu razveselit će prave obožavatelje. Veliki minus ovome projektu svakako je produkcija, u stvari više kvaliteta snimaka nastupa uživo (posebno peti disk), a druga zamjerka mogla bi biti preklapanje repertoara, čak i kod onih studijskih 'outtakova'. U svakom slučaju, ovaj opsežan materijal, u lijepoj dugoljastoj kutiji, sa 7 cd-a čije su izvorne omotnice blago redizajnirane a one s live nastupa ukrašene nježnim, pastelnim bojama, zaslužuje pozornost, posebno ako volite ovu Iggyjevu kreativnu fazu. Iggy je na ovaj način odao počast svom velikom prijatelju i suradniku Davidu Bowieju, bez kojega bi cijela ova Iggyjeva faza rada bila potpuno nezamisliva.

Ivan Dukić

Hits 379

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42