Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released 2008
Format Albumi
Vrsta Jazz-funk
Dodano Subota, 08 Listopad 2011
Žanr Jazz
Broj diskova 2
Edition date 2008
Država USA
Etiketa Concord Records/Universal / Aquariua Records
Tags

Review

 

U samo osam godina intenzivnog rada obilježili su cijelu jednu eru, ali i generacije stasalih i nadolazećih jazz i rock–jazz glazbenika. Malo tko nije čuo za sastav Return to Forever, budući da su upravo oni bili ključni band kada je u pitanju jazz-rock fusion glazba. Njihov dvostruki kompilacijski album The Anthology objavila je diskografska kuća Concord Records 3. lipnja ove godine i bio je to pravi pogodak, kada je u pitanju retrospektiva njihovog glazbenog stvaralaštva.
 
Mnogi, osobito mlađi glazbeni "freakovi" nisu baš previše skloni njihovom glazbenom opusu, priznajem da sam i sam, sa svojih dvadesetak godina, dosta teško tada apsorbirao njihovu glazbu.
 
Vrsni glazbeni umjetnici, zapravo pravi virtuozi, težili su savršenstvu i u svojim improvizacijama dosezali su nesagledive visine. Predvođeni raskošnim i osebujnim klavijaturističkim virtuozom Chick Coreaom, Return to Forever doslovno su briljirali od samih svojih početaka. U ono vrijeme, kao njima slični bandovi poput Weather Report i the Mahavishnu Orchestra, Return to Forever crpili su svoje inspiracije u van vremenskoj i ekstravagantnoj glazbi Miles Davisa.
 
Evolucija Return to Forever išla je munjevito u sebi je sadržavala već spomenute utjecaje, a kada k tome još dodamo utjecaje progresivnih rock bandova sedamdesetih kao što su: Yes i Emerson, Lake & Palmer, komercijalni uspjeh nije mogao izostati. No, ono što je još važnije da su taj komercijalni uspjeh, postigli isključivo svojom glazbom, što se vrlo lako može dokazati sljedećim albumima: Light as a Feather (1972. / Polydor), Hymn of the Seventh Galaxy (1973. / Polydor), Where Have I Known You Before (1974. / Polydor) i Romantic Warrior (1976. / Columbia / Legacy). Ovdje, ne mogu se ne prisjetiti; kako je tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina bilo "in" slušati ovakve bendove i pomalo se praviti važan…jer slušate tzv. "tešku glazbu". Sve u svemu, što se mene tiče bilo je vrlo nezahvalno ne poznavati i ovu, moram priznati vrlo zahtjevnu glazbenu scenu.
 
Mnogi glazbenici bili su oličenje virtuoznosti od Chick Coreae, Stanleya Clarkea do Joe Farrella, Billy Cobhama, John McLaughlina i Lenny Whitea. Pored mnogih drugih glazbenika, koji su svojim muziciranjem, ali i svojom glazbenom idejom ali i ‘furkom’ doslovno obilježili jazz –rock kao glazbeni stil.
 
Kada se radi o Return to Forever priča otprilke ide ovako; u Village Vanguard (noćnom klubu) u New Yorku od studenog 1971. do veljače 1972. godine band je pripremao i snimao materijale za svoj prvi album. Ekipa u sastavu: Corea, Clarke i Moreira imali su dosta problema oko izdavanja albuma i nakon podužeg natezanja konačno su se usredotočili na rad i djelovanje kao Return to Forever. Nedugo potom bend kreće na turneju po Japanu i snima svoj drugi album Light as a Feather u Londonu za Polydor Records. No, već 1973. dolazi do personalnih promjena i u bandu sviraju rock gitarista Bill Connors te pridošli glazbenici; bubnjar Steve Gadd i Mingo Lewis. Obzirom da Gadd nije bio zainteresiran za turneje, zamjenjuje ga Lenny White i tada dolazi do prijelomnog trenutka za Return to Forever. U kolovozu 1973. godine spremaju novi album, koji je snimljen u listopadu iste godine pod nazivom Hymn of the Seventh Galaxy i njime ovaj band dobiva strašan zamah i postiižu zapažen komercijalni uspjeh. Njihova izražajna fuzija progresivnog rocka i fusiona sa inventivnim klavijaturističkim frazama dovodi ih na brojne top ljestvice diljem zemaljske kugle.
 
Već 1974. godine u band dolazi tada devetnaestogodišnji gitaristički virtouz Al di Meola i kreće novi val uspjeha, a to potvrđuju i albumom Where Have I Known You Before. Albumom No Mystery (1975.) osvajaju Grammyja za Best Jazz Performance by a Group.
 
Od 20. - 21. svibnja 1977. godine Return to Forever snimaju live album u the Palladium Theateru u New Yorku, no tada, nenadano Corea raspušta bend nakon turneje i... tu priča završava.
 
Danas, sagledavajući činjenice i obzirom na strukturu glazbenika, bend je i dugo ‘živio’. Neprestana glazbena traženja svih članova benda i želja za drugačijim stalno opsjeda i inervira same glazbenike. S druge pak strane, velika karizma Chick Coreae stalno je bila primarno izražena i nije bilo nekog drugog prostora da se i netko drugi nametne kao lider banda. Osobnosti su bile prejake i stvari su popucale po šavovima.
 
A onda nakon 25. godina ili točnije 29. svibnja ove godine band se ponovo okuplja u sastavu Corea, Clarke, di Meola i White i tako Return to Forever započinju još jednu svjetsku turneju, koja obuhvaća Sjevernu Ameriku i Europu, a započela je u Austinu, Tx.. Cijela priča ponovo živi i poprima i danas jasne odrednice djelovanja i rada.
 
Kod brojnih kritičara, ali i fanova Return to Forever uvijek se promatrao kao jedan dio u karijeri Chick Coreae, ovaj puta cijeli band zapravo predstavlja projekt decidiranog odgovora na općenito uvriježene postulate u jazz fusion glazbi.
 
Sva ta tektonska gibanja, od klasičnog prema modernom jazzu kod konzervativnih poklonika ovog glazbenog pravca uvijek su izazivali velike ograde. Ovom turnejom svi glazbenici u bandu dokazuju suprotno, jer njihova virtouznost te velika osobnost i sposobnost, pomaknuli su, ionako duboko određene granice ovog zahtjevnog glazbenog stila.
 
Sigurno se pitate čemu sve ovo? Pa, sve ovo bilo je potrebno napisati budući da, nemamo baš prevelike prigode pisati o jazz-rock fusion glazbi.
 
Dvostruki kompilacijski album The Anthology legendarnih Return to Forever, koji je objavila izdavačka kuća Concord Records nudi nam raskošnu retrospektivu njihovog glazbenog opusa, no unatoč tome ona ipak nije potpuna i kompletna, zašto? Iz jednostavnog razloga jer prezentira samo ključno razdoblje od 1973. - 1976. godine. Shodno tome, Chick Corea, Stanley Clarke, Bill Connors, Al di Meola i Lenny White prezentiraju četiri albuma: Hymn of the Seventh Galaxy (1973.), Where Have I Known You Before (1974.), No Mystery (1975.) i Romantic Warrior (1976.).
 
Bez obzira na sve kompilacija je ipak odlična; prvenstveno iz razloga što u to vrijeme navedeni albumi zauzimaju značajna mjesta i to rame uz rame sa odličnim albumima: Herbie Hancocka - Head Hunters, Weather Report - Sweetnighter, Miles Davisa - Big Fun i prosperitetnog albuma Mahavishnu Orchestra - Between Nothingness & Eternity.
 
PREPORUKA:
I na kraju da konačno zaključim i završim ovaj svoj osvrt na odličnu kompilaciju The Anthology Return to Forever, a to bi po mome, trebalo izgledati, ovako. Koliko svi poznajemo određeni glazbeni stil, toliko pak s druge strane, moramo težiti upijanju informacija i poznavanju materije iz raznih kutova i stajališta glazbenog interesa. Znam, da mnogi nisu skloni slušati jazz – rock fusion, no, ako se ipak odlučite poslušati tako nešto, evo prigode da to učinite bez puno naprezanja. To prvotno, možemo zahvaliti gitaristima: Bill Connorsu, koji u sebi ima neopisivo puno rockerskog naboja uvjetovanog velikim utjecajem Hendrixove svirke, a naravno, tu je i Al di Meola, koji svojim gitarističkim rukopisom doslovno sve baca u "bad". Njegov spoj flamenca i njegove primarne ljubavi prema latino zvuku izuzetno dobro upakiranog u jazz-rock formu dočarava nam, kako je taj gitaristički čarobnjak daleko ispred svih ostalih.
 
Sve u svemu ovaj dvostruki album odlično zvuči, koncipiran je da zadovolji i najzahtjevnije poklonike ovog glazbenog stila, ali i početnike. Pa, ako imate sklonosti, ako želite čuti i naučiti nešto "teže", eto prihvatljive početnice. Preporučam... otvorite prvu stranicu i dalje sve ide puno lakše.
 
Mladen Lončar - Mike
Hits 871

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102 albuma