Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Listopad 2014
Format Albumi
Vrsta Stage & Screen
Dodano Utorak, 21 Siječanj 2020
Žanr Soundtrack
Length 1:01:13
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2014
Država Europa
Etiketa BMG Chrysalis
Catalog Number 538002812
Edition details objavljeno: 27.10.2014. producenti: Ray Davies i Tris Penna (ujedno i izvršni producent)
Tags The Kinks Ray Davies Original Cast Recording BMG Chrysalis Tris Penna

Review

Treća sreća. Ovu narodnu izreku najbolje je na svojoj koži osjetio bend koji je možda najbolje oslikao glazbenu fotografiju „Swinging“ Londona, na do tada, neobičan satiričan način.

Zašto treća sreća? Zato što su im prva dva singla Little Richardova „Long Tall Sally“ i „You Do Something To Me“ neslavno propala. Tek je treći „You Really Got Me“ od njih napravio senzaciju podcrtanu poletnim, grubim ritmom (neki kažu možda nesvjesno preuzetim) iz pjesme „Louie, Louie“ gripe Kingsmen i zauzimanjem adekvatnog prvog mjesta na britanskim ljestvicama. Bila je to svojevrsna inicijacija za kasniju hard rock scenu, koja je tako začeta prije 50 godina. Inače 1978 Van Halen su obradili ovaj „evergreen“ ,bio je to njihov prvi singl. Još jednu njihovu „Where Have All The Good Times Gone“ obradio je i David Bowie na svom albumu „Pin Ups“

Kinkse su sačinjavala dva brata, Ray i Dave Davies (gitare i vokali); Mick Avory na bubnjevima i John Dalton na basu i bili su dio britanske glazbene invazije u SAD.

Ray Davies, kao glavni kompozitor je u narednom razdoblju „izbacio“ veliki broj hitova-singlova koji čak i prosječnom konzumentu rock glazbe izazivaju ugodne trnce. „All The Day And All The Night“ ; „Tired Of Waiting For You“ ; „Set Me Free“ ; „Till The End Of The Day“.

„A Well Respected Man“, „ Dedicated Follower Of Fashion“ , kao i kasnije „Sunny Afternoon“ (zbacila je „Paperback Writer“ sa prvog mjesta na listama) ; „Dead End Street“ ( sa upečatljivom lirikom i još upečatljivijom melodijom); „Autmn Almanac“ (predstavljala je prekretnicu u karijeri) ; Waterloo Sunset“ (veličanstvena laganica o svakodnevnom životu običnih ljudi, snimali su je više od 10 sati tražeći neki poseban gitarski zvuk) učvrstile su Rayov izgrađeni i prepoznatljiv stil koji je apsolutno sazrio kroz taj sijaset tragikomičnih primjedbi vezanih uz konzervativno , rekao bih tipično britansko ponašanje.

Sazrijevanjem kako glazbenim, tako i životnim Ray je napustio „komercijalne“ pretpostavke koje su im omogućile opravdano zvjezdani status, okreće se pisanju pjesama kao proizvod svog osobnog zadovoljstva. Album „The Kinks Are The Village Green Presevation Society“ postao je ogledni primjerak koji je sadržavao puno više od običnog zbroja pjesama. To je bila sepijska fotografija evociranje vremena stare Engleske. Njihova iskustva (kao kod Petera Gabriela) s neugodnim operacijama pop industrije ovjekovječena su na albumu „Lola Versus Powerman And The Moneyground“ s par britkih opaski.

I kako to obično biva, daljnju sreću potražili su preko bare s raznolikim uspjehom. Godine 1976 potpisuju ugovor s Aristom i izdaju album „Sleepwalker“ koji je učvrstio njihove pozicije s one strane Atlantika.

Njihov bogati zaista interesantan opus zaintrigirao je Westendovsku kazališnu scenu, tako da je svjetska premijera mjuzikla započeta 2014 godine u Hampsterd Theatre da bi kasnije prešla Harold Pinter Theatre i trajala je sve do listopada 2016 godine.

Tema mjuzikla je polu autobiografska priča o političkim i socijalnim promjenama 60-tih godina, kao i prilično nategnut odnos između dva brata,te više-manje prati životni, glazbeni put benda ispričan kroz scenarij Joe Penhalla. „Nadam se da Dave i ja još možemo nešto napraviti zajedno prije nego padnemo mrtvi“ kazao je Ray povodom premijere.

Obzirom na plodnu produkciju (28 regularnih albuma, od kojih su 4 snimljena u živo) sasvim je jasno zašto su se producenti mjuzikla odlučili baš za njih.

Kroz 29 pjesama raspoređenih kroz dva čina predstavljeno je najbolje što je bend iznjedrio, među kojima se može pronaći i „Stop Your Sobbing“ koju je nedavno u Laubi izvela u nešto žešćoj varijanti Chrissie Hynde sa svojim Pretendersima.

Tako su Kinksi uz Queenovce (koliko je meni poznato) jedini britanski bendovi čiji su se opusi kroz mješavinu glume i pjevanja našli na daskama koje život znače. Istina je (nažalost) da „Sunny Afternoon“ i „We Will Rock You“ više nisu na repertoaru West Enda, prvog sam uspio pogledati, drugog, kako stoje satvari, očito neću.

Đorđe Škarica

Hits 139
Sucker Punch « Sucker Punch Razni izvođači Albumi Kronologija Shady XV » Shady XV

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42