A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Going Out With A Bang | 3:46 | ||||
2 | We Built This House | 3:53 | ||||
3 | Rock My Car | 3:20 | ||||
4 | House Of Cards | 5:05 | ||||
5 | All For One | 2:58 | ||||
6 | Rock 'n' Roll Band | 3:55 | ||||
7 | Catch Your Luck And Play | 3:33 | ||||
8 | Rollin' Home | 4:03 | ||||
9 | Hard Rockin' The Place | 4:06 | ||||
10 | Eye Of The Storm | 4:28 | ||||
11 | The Scratch | 3:41 | ||||
12 | Gypsy Life | 4:52 |
Scorpionsi su napustili planove za mirovinu izdanjem Return to Forever, albumom koji u nekim posebnim izdanjima sadrži čak 16 pjesama što i ne čudi obzirom da su na njemu radili četiri godine. Zvuk su malo modernizirali, načini iznošenja pjesama su slični kao na samim početcima ili največim hitovima benda s dozom izbljedjelosti, a glas Klausa Meinea nije nimalo oslabio.
Jedini singl s ovog izadanja je pjesma We Built this House, daleko bolja pjesma od ostatka albuma. Pjema je ljubavne tematike i jedina može (donekle) stajati uz bok njihovim najvećim hitovima. Uvod odmah uvuče slušatelja u neku posebnu vibru, a refren i rifovi su zaista zarazni, kao i ostatak albuma što se tiče sonične komponente.
Album otvara Going Out With A Bang, zabavna pjesma zaraznog refrena (kao što spominjem kroz cijelu recenziju) i iste sekunde uđe u uho, a ostatak rifova podsjeća na pravi stari hard rock. Gitare čak, u onim djelovima gdje se ne čuje vokal, pomalo podsjećaju na ZZ Top.
Prva stvar koja upada u oči kada pogledamo popis pjesama je ponavljanje riječi rock. Mislim da smo svi svjesni njihovog žanra, a s ovime kao da su htjeli sami sebe uvjeriti da još imaju energije u sebi. Tko ih zapravo i može kriviti kada ove godine slave 50 godina postojanja.
Rock My Car, Rock 'n' Roll Band, Hard Rockin' The Place i ostatak naslova koji začudo nemaju riječ rock u sebi su solidne pjesme, instrumentalno na višoj razini od vokala ili samih riječi. Veliki plus je što ipak lako ulaze u uho unatoč problemima, ali sve podsjećaju (iako je zvuk pomalo moderniziran) na prošlo stoljeće i stvari koje se vrte tisuću puta na radijskim stanicama.
Sve u svemu solidan album, ali ništa više. Zaista se nema što puno pričati o njemu, sve se može sažeti u nekoliko rečenica. Scorpionsi ostaju kvalitetni, ali ne na onoj razini kao prije, djeluju malo izmoreno. Prije par desetljeća ovo bi izdanje dobilo mnogo više pažnje, ali danas se ne može uspoređivati s najvećim imenima istog žanra.
Tomislav Kiš
« Humanity Hour, Vol. 1. | Scorpions Albumi Kronologija | Rock Believer » |