Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Veljača 2020
Format Albumi
Vrsta Alternative rock / Post-grunge / Alternative/Indie Rock
Dodano Petak, 03 Travanj 2020
Žanr Rock
Length 45:34
Broj diskova 1
Edition date Veljača 2020
Država Europa
Etiketa Rhino Records
Catalog Number 603497853489
Edition details objavljeno: 7.2.2020.; producent: Stone Temple Pilots; snimano: 2019. - Bomb Shelter Studios, South Pasdena i Homefry Studios, Los Angeles
Tags Rhino Records Stone Temple Pilots

Review

Gotovo dvadeset i osam godina prošlo je od neočekivanog, naglog i upečatljivog predstavljanja Stone Temple Pilotsa debitantskim albumom „Core“. S prvijencem su ostvarili osmerostruku platinastu nakladu: bend je dobio vjetar u leđa, osvojili su prvo i treće mjesto na Billboardovim ljestvicama, a sa singlom „Plush“ osvojili su svoj prvi (zasad i jedini) Grammy. Tijekom narednoga desetljeća stvaranja bend je prolazio kroz različite utjecaje od prvotnog i najizraženijeg grungea preko psihodeličnog i alternativnog rocka do hard rocka/heavy metala. Pet snimljenih albuma i brojne nesuglasice između frontmana Scotta Weilanda i gitarista Deana DeLea dovele su do zasićenja i prekida rada benda ili tzv. „hibernacije“ (2002.-2008.). Weiland se tada pridružio uspješnoj supergrupi Velvet Revolver i s njima izdao dva albuma, a braća DeLeo su s Richardom Patrickom i bubnjarom Rayom Luzierom osnovala supergrupu Army of Anyone. Na dobrostivu inicijativu Weilandove supruge članovi STP-a su „zakopali ratnu sjekiru“ te nastavili suradnju koja je rezultirala novim, bezimenim izdanjem iz 2010. koje se ponovno popelo na visoko drugo mjesto Billboardove ljestvice. Ali tenzije među članovima benda ponovo su počele rasti. Iz grupe je izbačen Scott Weiland (2013.) te je tako iznenada i naprasito završilo jedno uspješno poglavlje benda čiji je frontmen ujedno pisao i stihove. S obzirom da je isti preminuo krajem 2015., mogućnost obnove grupe u izvornom sastavu nažalost bila je definitivno isključena. Tijekom intenzivne potrage za novim pjevačem, privremeno je koncerte odradio Chester Bennington iz Linkin Parka, ujedno veliki obožavatelj ove grupe, s kojim su čak snimili i EP „High Rise“. Početkom 2016. trajno su ga zamijenili Jeffom Guttom, finalistom američkog „X Factora“.

Pred nama je, dakle, drugi po redu album Stone Temple Pilotsa s novim pjevačem. Snimljen je u Bomb Shelteru, privatnom studiju bubnjara Erica Kretza. Sam naziv albuma „Perdida“ na španjolskom znači „gubitak“. Njime su vjerojatno dečki iz Stone Temple Pilotsa htjeli naglasiti svu traumatičnost razdoblja kroz kojega su prošli te gubitak dvojice prethodnika Jeffa Gutta.

Album otvara nježna i obećavajuća balada „Fare Thee Well“ koja je ujedno bila i singl najave albuma. Ova klasična, sjetna priča o nesretnoj ljubavi puna melankolije i nostalgije, svojevrsna je naznaka onoga što nas na ovom albumu očekuje; u raznim oblicima gubitka ljubavi/prijatelja/prilika kao lajtmotiv koji se provlači kroz cijeli album. U „Perdidi“ čujemo tonove klasične, španjolske gitare koja dočarava mjesto radnje i zvukove španjolskog govornog područja. Vjerojatno su najvedriji trenuci na albumu „She's My Queen“ i odjavna „Sunburst“ kojoj prethodi i kratak, atmosferični instrumental simboličnog naziva „I Once Sat At Your Table“. Kompletno izdanje začinjeno je raznim instrumentima poput cajona, flaute, saksofona, gudačkih instrumenata i marxophonea koji dodatno pojačavaju i naglašavaju emotivan doživljaj.

Album u cjelini odlikuju dobri tekstovi, uporaba mnoštva instrumenata u svrhu postizanja atmosfere, soliranja koja su uglavnom na akustičnoj gitari i povremeno zanimljive bas dionice. U stvari, ruku na srce, upravo te bas dionice Roberta DeLea ovaj album spašavaju od potpune prosječnosti. Ovo nas ne treba čuditi s obzirom da se Robert, prema njegovim riječima, prihvatio sviranja bas gitare kad je čuo virtuoznost funk izvođača poput Jamesa Jamersona. Ipak, kada bi pomalo zamišljen, slušatelj, čvrsto zatvorenih očiju ili jednostavno samo zamišljen, u pozadini preslušavao ovaj uradak, vrlo bi lako većinu pjesama mogao jednostavno dočarati slikom neshvaćenog glazbenika koji s akustičnom gitarom u ruci stoji na kiši pod prozorom voljene osobe i svira upravo ovu pjesmu kao serenadu. S druge se strane slušatelji mogu jednostavno na ovaj ili onaj način poistovjetiti sa stihovima koji se ovdje mogu čuti. Sve u svemu, Stone Temple Pilots napravili su dobar soft rock album. S obzirom da su nam poznati kao hard rock band koji se ne libi uroniti i u nešto emotivnije balade, štovateljima ranijeg rada benda ovo djelo sigurno neće sjesti na prvo slušanje. Vjerojatno zato što uz ovo ime uglavnom vežu posve drugačiji zvuk.

Juraj Dukić Hrvoić

Hits 242
Core « Core Stone Temple Pilots Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42