Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Listopad 2008
Format Albumi
Vrsta Rock / Indie / Indie rock / Power pop / Pop rock
Dodano Četvrtak, 03 Veljača 2011
Žanr Pop-Rock
Length 58:16
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2008
Država Velika Britanija
Etiketa Geffen
Edition details Snimano: Irska, Njemačka, ljeto, 2008. / Producent: Jacknife Lee / Kronologija objave: 24.10.2008. (Irska); 25.10.2008. (Australija); 27.10.2008. (UK); 28.10.2008. (SAD)
Tags Snow Patrol Geffen

Review

Priznajem ovdje, bez pardona, da sam jedan od suckera koji su za Snow Patrol čuli i zakačili se (bar usputno) preko "Chasing Cars". Nije me uopće sram to priznati, budući da ostajem pri mišljenju da je u pitanju prekrasna pjesma, jedna od malih intimnih priča koje s nevjerojatnom lakoćom izrastaju u nešto veće od sebe samih. Nastranu, dakle, pojavljivanje iste u trakavici "Grey's Anatomy" i obožavanje od strane hordi usplahirenih tinejdžer(ic)a – odlična pjesma je odlična pjesma, ma koliko popularna ili nepopularna bila, radiofonična ili ne. A preslušavajući albume Snow Patrol, i dalje mi je ostala glavni podsjetnik na njihov rad. Slučaj je to i s najnovijim, petim po redu albumom, "A Hundred Million Suns".

Jezgra benda nastala je još sredinom devedesetih u Škotskoj, ali samo zato što su osnivači, Gary Lightbody i Mark McClelland, inače podrijetlom iz Sjeverne Irske, tamo studirali. Nakon oformljenja u punom sastavu, 1998. su izdali prvijenac "Songs for Polar Bears" i odmah zavrijedili mjesto na boljoj polovici indie scene svoga vremena. U indie podzemlju ih je još držao drugi album "When It's All Over We Still Have to Clear Up" iz 2001, da bi komercijalni uzlet i kartu za mainstream zavrijedili trećim, "Final Straw" (ipak, s tim su uzletom izgubili McClellanda), kojim su skinuli pokoji gitarski sloj i dobili na prozračnosti. Sve se preklapalo s uzdizanjem Coldplay na pozicije stadionskih monstruma i njihovim zadiranjem u područja kojima je dotad suvereno vladao U2. Sličnosti u zvuku svakako ima, a i linije razvoja su im bile dosta slične, ali ću odmah ovdje ustvrditi da su Snow Patrol, iako nipošto posebno značajni ili mi osobito dragi, ipak zanimljiviji i kreativno pametniji/potentniji bend od razvikanijih suparnika. O preseravanjima o tzv. emo-rocku neću trošiti riječi, jer su u pitanju terminološke svinjarije i marketinška izdrkavanja.

"A Hundred Million Suns" dolazi dvije godine nakon izuzetno uspješnog "Eyes Open" i već spomenutog singla "Chasing Cars". Snow Patrol nastavljaju s prepoznatljivim gitarskim pop zvukom i uhom za melodije koje će pomesti već na prvo ili drugo slušanje, ali sramežljivo i šire dijapazon kompleksnijim formama tipa završne, trodijelne "The Lightning Strike". Početak, doduše, ne obećava ništa nova, pa sve čak zvuči pomalo i dosadno. "If There's a Rocket Tie Me to It" pravljena je da zgrabi svu pažnju na prvu, kao tipični razvaljujući gitarski pop na kakvom su izgradili svoj put ka uspjehu, a "Crack the Shutters" i najmanje zanimljiva – iako prvi singl – "Take Back the City" kao da upotpunjuju svojevrsnu stilsku trilogiju kao catchy složenac za ziheraško otvaranje albuma. "Lifeboats" se isprva doima nepotrebnom i sladunjavom, no pjesma na sintetičnom ritmu sve je podatnija sa svakim novim slušanjem, slično kao svojevrsna blizanka "The Golden Floor", koja mi je nakon više slušanja jedna od najdražih na albumu.

Situacija se vraća na početne pozicije s još jednom zaraznom pjesmicom za radio stanice i za veće pozornice. "Please Just Take These Photos from My Hands" mi tako i pokazuje da je baš tu Snow Patrol danas najmanje intrigantan i tek na rubu zanimljivosti, u pozitivi utoliko što su osjećaj za melodiju i umjerenost u pompoznosti isuviše precizni. Odmah nakon te komercijalne razvaljotke, nailaze nove dvije blizanke, dvije prigušene ljepotice koje su ujedno i vrhunac albuma. "Set Down Your Glass" i "The Planets Bend Between Us" na suptilniji (akustični) način pokazuju zašto je "Chasing Cars" moćna zvijerka. U laganim notama obaju pjesama emocije kao da su prostrte u svojoj punini, dužini i širini, ogoljene i krhke. "Engines" započinje kao nešto apsolutno nepotrebno, no refren je vadi i izdiže do albumskog prosjeka. Kad se čini da dalje slijedi samo padanje, nabrijana "Disater Button" donosi nov zalet, mada opet ne dalje od dopadljive varijante radio friendly kategorije. Završni složenac efektna je tročinka koja pošteno trpi svojih šesnaest minuta i efektno zatvara prilično ujednačen album.

Očito je da su se Snow Patrol uistinu potrudili oko zvuka "A Hundred Million Suns". Album je dijelom snimljen u legendarnom berlinskom Hansa Tonstudio, u kojem su svoje vrlo cijenjene naslove štancali David Bowie, Iggy Pop, Nick Cave, U2 i mnogi drugi, a sam materijal Lightbody je opisao kao nešto što bi trebalo biti vedrije u odnosu na prethodne albume. Tako se, primjerice, teme na albumu grade oko ljubavnih veza koje funkcioniraju, umjesto dotašnjeg običaja da se govori o ljubavnim brodolovima i vezama na izdisaju. Sve to je osjetno i u zvuku, a sad je pitanje koliko je upravo to pridonijelo da album ne ispliva iz standarda koje su Snow Patrol postavili u svojih desetak godina postojanja i koje nikako probiti. Ti standardi, uz rijetke bisere, podrazumijevaju općenito osrednjost u svojim žanrovskim okvirima i taborenje unutar definicija solidnog, dopadljivog banda. Štoviše, ovaj album kao da im je zacementirao taj status kojim se ipak ne bi trebali zadovoljiti na duži rok.

 

Toni Matošin

Hits 716
Eyes Open « Eyes Open Snow Patrol Albumi Kronologija Up To Now » Up To Now

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42