Lyn Stanley's Favorite Takes, London With a Twist, Live at Bernie's

Review

Nakon albuma “London Calling - A Toast to Julie London”, posvećenog pjevačici Julie London, američka je pjevačica Lyn Stanley snimila još jedan iste tematike. Ovo audiofilsko, njezino sedmo izdanje, snimljeno je tehnikom Direct to Disc, uživo u holywoodskom studiju Bernie Grundman's Mastering Studio. Objavljeno je kao LP, ali u vrlo maloj nakladi. To znači da je snimka besprijekorna, a ono što je zabilježeno na CD-u upravo je on(ak)o što možemo čuti na njezinim koncertima. Ostvarila ga je u djelomično izmijenjenoj postavi sastava The Jazz Mavericks, uz pijaniste Otmaroa Ruiza ili Mikea Langa, gitarista Johna Chiodinija, kontrabasista Chucka Berghofera, bubnjara Aarona Serfatyja i udaraljkaša Luisa Contea. Njihove će vas izvedbe pokrenuti, isprva ćete ih slušati kao dobru podlogu za nešto što vam u tom trenutku pričinja neku drugu ugodu, ali uskoro ćete pokretima određenih dijelova tijela nesvjesno početi odgovarati na podražaje koje odašilje njihov groove - pucketanje prstima, lupkanje stopalom, trzaji ramenom... Nonšalantnim, opuštenim, prisnim izvedbama, ponekad začinjenima snažnim erotskim nabojem, Lyn Stanley vas sugestivno uvlači u svoj intimni svijet. Takav ugođaj pospješila je izborom skladbi, od reda poznatih standarda koje je pjevala i Julie London, kao što su “Route 66”, “Blue Moon”, “Bye Bye Blacbird”, “I've Got You Under My Skin”, “Body and Soul” i drugi. No, odabrala je i neke koje nemaju nikakve veze s karijerom Julie London, primjerice “Pink Cadillac” Brucea Springstina i “You Never Can Tell” Chucka Berryja koju također vežemo uz Bossa jer ju obradio i izvodio.

Davor Hrvoj