Iridescence

Review

Naziv albuma, “Iridescence”, predivno dočarava izvedbe koje je Snow ostvario sa svojim sekstetom. Zvukovi se prelijevaju poput neke fluidne materije, stapaju se u harmoniju boja i oblika. Očito je da se radi o škvadri koja dijeli istu glazbenu fiozofiju i neizmjerno uživa u tome što radi. Zapravo, u današnje doba kad svi žele istraživati, biti inovativni, rušiti konvencije, šokirati ekstravagantnošću, teško je naći šestoricu istomišljenika koji žele uživati u izvedbama hard bopa, glazbi koja je bila aktualna prije više od pola stoljeća. Oni žele pokazati da je aktualna, svježa i relevantna i danas, a svojim pristupom i uvjerljivim izvedbama to i dokazuju. Oni su trombonist David Gibson, alt saksofonist Clay Lyons, vibrafonist Joe Doubleday, gitarist Daisuke Abe i bubnjar Wayne Smith, a djeluju pod vodstvom kontrabasista Matthewa Snowa koje napisao svih osam skladbi. To je prvi album ovog mladog glazbenika koji živi i djeluje u New Yorku, iako se po glazbi to ne bi moglo ustvrditi. Naime skladbe, kao i izvedbe, otkrivaju zrelog glazbenika koji zna što hoće, koji nije opterećen pokazivanjem svih vještina nego nastoji ostvariti smisleno i skladno glazbeno djelo. Upravo je Snowova odluka da formira bend s ovako neuobičajenom postavom glazbala - s vibrafononom i gitarom koji nisu tako česta glazbala u tom stilu, a bez trube koja inače je - uvelike doprinjela da se ostvari na početku spomenuta divna konstelacija i preljevanje boja. Naravno, zasluga pripada i glazbenicima koji sviraju s ukusom i razumijevanjem stila, svježe i dojmljivo.

Davor Hrvoj