Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Remind Me Tomorrow


Bookmark

Data

Released Siječanj 2019
Format Albumi
Vrsta Indie rock / Alternative/Indie Rock / Contemporary Singer/Songwriter
Dodano Srijeda, 13 Veljača 2019
Žanr Pop-Rock
Length 41:12
Broj diskova 1
Edition date Siječanj 2019
Država SAD
Etiketa Jagjaguwar
Catalog Number JAGCD331
Edition details Producent: John Congleton / Datum objave: 18. siječnja 2019. / Snimano: Sargent Recorders, Studio 64, Elmwood West (Los Angeles)
Tags Sharon Van Etten Jagjaguwar John Congleton

Review

Trebala se pojaviti na pozornici Lynchova Bang-Bang Bara u remek-djelu moderne televizije, "Twin Peaks: Povratak", da se napokon zadrži i u mojim zvučnicima; Sharon Van Etten objavila je početkom godine, nakon petogodišnje stanke, novi, peti službeni studijski album (naravno, ako izuzmemo naramak amaterski snimanih ranih albuma). Da, pet je godina prošlo od opravdano hvaljenog "Are We There", kojeg sam golemim propustom poslušao tek preklani, ali u tom razdoblju Sharon nije ljenčarila. Naprotiv, uz pojavljivanje sa svojom neodoljivom "Tarifom" u "Twin Peaksu", objavila je EP "I Don't Want to Let You Down" sastavljen od pjesama što nisu izborile svoje mjesto na albumu, glumila je u Netflixovom serijalu "The OA" te je rodila dijete, upisavši još i studij psihologije.

Za koji dan 38-godišnjakinja, Sharon van Etten danas je definitivno ime koje se ne može i ne smije zaobići, uz bok s, primjerice, St. Vincent, s čijom poetikom donekle (ali uistinu tek donekle) dijeli upadljive poveznice, ili pak sa stilski ipak bližom Cat Power. "Remind Me Tomorrow" slijedi upravo taj dojam, jer je nakon niske oporih, ne toliko minimalističnih koliko, u prevladavajućem melankoličnom tonu, pravocrtnih albuma, u pitanju raspršenija, koloritom nestašnija zbirka pjesama.

Sharonine ranije albume, naime, u zavidnoj mjeri obilježio je traumatičan ljubavni život. Ta su iskustva nužno u njezinu poetiku ubrizgala povećane doze gorčine i tuge, što je nakon definitvnog okončanja te bolne joj priče na remek-djelu "Are We There" počelo dobivati nove nijanse i zalaziti u toplije boje spektra. Ako joj je taj album donio i tako laskave usporedbe kao što su one s Nickom Caveom, njegov nasljednik otklonio je uopće i potrebu za usporedbama i poveznicama.

"Dok smo sjedili u baru rekla sam ti sve; ti rekao si: 'Jebote, pa ti si skoro umrla!'" riječi su koje otvaraju glazbeni, ali i zamišljeni scenski narativ, izrečene, gotovo otpjevane (ili obrnuto?) kao da se Sharon još nećka, kao da ispituje vlastite namjere i volju, a takva je i glazba što ih prati. Glazba koja će na "No One's Easy to Love" i osobito na singlu "Comeback Kid" dobiti glasnije sintetičke teksture te jasno podcrtati trase prema novim horizontima. "Ja nisam bjegunac, samo se tako čini", pjeva Sharon i plete sigurne niti kojima će svoj glazbeni jezik učiniti bogatijim, sposobnim postaviti pravo malo remek-djelo poput "Jupiter 4" na idealno mjesto na albumu. Nazvana po sintesajzeru što joj se provlači kroz kičmu i održava joj površinu skliskom i sluzavom, ljubavna je to pjesma kojom ova sjajna pjevačica i glazbenica ispisuje svoje nove autorske vrhunce.

Nakon tako postavljene scenografije lako se vratiti u godine mladosti u New Yorku u "Seventeen", u kojoj će stislki podsjetiti na Yeah Yeah Yeahs, da bi se doslovce trenutak kasnije sve opet okrenulo zvuku s prethodnog albuma u klavirom nošenoj sugestivnoj laganici "Malibu". Bar do hrapave završnice koja će nas podsjetiti da Sharon slobodnije pliva svojim vodama, da se usuđuje i savjetovati, kao u "You Shadow" i "Hands" i da joj majčinska ljubav daje novu snagu u mjeri u kojoj joj postaje i najljepša zamisliva slabost (završna "Stay"). "Remind Me Tomorrow" tu zatvara svoje stranice, u pogledu na dijete u kojem se rastvara toliko životnih odgovora i u kojem se gradi novi životni oslonac. Zato glazba i jest raznolikija, zato i sintesajzeri i tape-loopovi, programirani bubnjevi i ritam mašina jesu tu tek da pomognu, nikako da preuzmu. Tu je bitnu ulogu, naravno, odigrao producent John Congleton, ali, dojma sam, u strogoj službi isticanja nove autorske i životne snage koju je Sharon htjela prenijeti novim albumom.

Možda se u tom procesu izgubilo ponešto oštrine u slici kakvu je imao "Are We There", ali nije to razlog za ozbiljniju zamjerku. "Remind Me Tomorrow" album je značajan prvenstveno za svoju potpisnicu i to je u datom trenutku sasvim u redu, dok god i najslabija pjesma svjedoči burni sadržaj u svojoj pozadini. Ja sam presretan i samim time što sam u njezinu priču upao koliko-toliko na vrijeme.

 

Toni Matošin

Hits 821
Are We There « Are We There Sharon Van Etten Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42