Lachrimae

Review

Otkad je album 'Lachrimae’ najavljen singlom 'Emina', s nestrpljenjem se očekivala ova suradnja Bože Vreće i Edina Karamazova, koja je obećavala izuzetnu kreativnu sinergiju. I očekivanja su itekako ispunjena – album donosi 11 upečatljivih interpretacija tradicionalnih pjesama, s tim da se repertoar ovaj put ne zadržava samo u našoj regiji, već se šeće od Iberskog poluotoka do Turske, pri čemu se sefardske, dalmatinske, makedonske i turske pjesme čine dijelom istog glazbenog kozmosa obojenog jedinstvenim glazbenim senzibilitetom Vreće i Karamazova.

Ova istančana čitanja, iako uronjena u tradiciju, bacaju novo svjetlo na ove mnogo puta čuvene pjesme. Božin markantni vokal i Edinovo filigransko prebiranje po lutnji i gitari stvaraju savršeno suzvučje koje obavija ove prekrasne melodije iznikle iz narodne tradicije. Album otvara ikonička sevdalinka 'Emina', koja je bila predmet već niza snažnih interpretacija, a ova bez dileme spada u vrh tog niza. Slijedi makedonski tradicional 'Bor sadila moma Evgenija', koji je dodatno proslavio Toše Proeski. 'Nani nani' meditativna je sefardska uspavanka, nakon koje slijedi jedini instrumental na albumu, 'Kad ja pođoh na Bentbašu', koja se obično smatra sevdalinkom, ali melodija je sefardskog porijekla – definitivno jedna od najsofisticiranijih izvedbi na albumu, u kojoj je etno melos obogaćen bachovskom motorikom i polifonijom (Karamazov je inače vrsni interpret Bacha). 'Sjela djeva pokraj mora' dolazi s Mljeta, a 'Katibim' iz Turske, ali se melodija proširila i po Balkanu. Tradicional 'Si zaljubiv edno mome' vraća nas u Makedoniju, a izvodili su ga i Leb i sol. Tu su još sevdalinka 'Ašik osta na te oči', te 'Oj, jesenske duge noći' – koja nije narodna, ali ju je Ivan Trnski napisao prema narodnom napjevu. Predzadnja pjesma na albumu je vjerojatno najtužnija sevdalinka ikad napisana, čiji je tekst sukus tuge i boli, 'Što te nema' – poput 'Emine', opet veliki izazov s obzirom na bogatu povijest interpretacija, no Božo i Edin dali su nadahnuto i emotivno čitanje kakvo se i očekuje od umjetnika ovog kalibra. Album zatvara sevdalinka najpoznatija u izvedbi Himza Polovine 'Dunjaluče, golem ti si'.

Riječ je o izuzetnom world music albumu, koji bi trebao doprijeti do publike diljem svijeta. Božo Vrećo prešao je dug put od svog prvog albuma ('Moj sevdah') na kojem je predstavio svoju ogoljelu viziju a cappella sevdaha, do eksperimentiranja s popom i produkcijski raskošnijim zvukom na nekim recentnijim diskografskim uracima poput 'Meleka', a ovim se albumom vratio počecima – intimističkim, duboko proživljenim interpretacijama natopljenima tugom i čežnjom. 'Lachrimae' je poput 'Mog sevdaha' istodobno uronjen u specifični prostor i vrijeme, ali i svjetski i bezvremenski.

Senzibilni virtuoz klasičnog backgrounda Edin Karamazov i prije se rado okušavao u suradnjama s glazbenicima raznovrsnih izričaja, od kojih je najpoznatija suradnja sa Stingom ('Songs from the Labyrinth'), a suradnja s Božom Vrećom pokazala se punim pogotkom - Božina emotivna ekspresivnost i Edinova minuciozna virtuoznost kombinacija su iz snova - pa se nadamo da ovo neće biti zadnja suradnja.

Diskografsko izdanje je i vizualno atraktivno (likovno oblikovanje albuma potpisuje Daniel Ille), s minimalističkim crno-zlatnim coverom, a knjižicu krasi sjajna crno-bijela fotografija Edina i Bože, a pored toga uključuje samo tekstove pjesama. Album je sniman u Croatia Records studiju od siječnja do ožujka ove godine, osim instrumentala 'Kad ja pođoh na Bembašu'. Glazbeni producenti albuma su Božo Vrećo i Edin Karamazov.

Mirna Marić