Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Rujan 2014
Format Albumi
Vrsta / Americana / Contemporary Folk / Alternative/Indie Rock / Alternative Country-Rock / Alternative Folk / Heartland Rock
Dodano Nedjelja, 12 Listopad 2014
Žanr Rock
Length 1:43:05
Broj diskova 2
Edition date Rujan 2014
Država UK
Etiketa Highway 20 Records
Catalog Number H2 001
Edition details Datum objave: 30.9.2014.; produkcija: Greg Leisz, Lucinda Williams i Tom Overby
Tags Greg Leisz Lucinda Williams Tom Overby

Review

Baš kako bi i sugerirao prelazak na vlastitu etiketu – u njezinu slučaju, na Highway 20 Records – novi album tihe heroine suvremene americane Lucinde Williams, poetski nazvan "Down Where the Spirit Meets the Bone", uistinu zvuči kao dugo priželjkivano opuštanje u vlastitoj kreativnoj ljusci. Nakon samo deset studijskih albuma u preko trideset godina dugoj karijeri, nakon toliko pedantnih koliko i duhom i tijelom progonjenih nota te zadimljenih pa prozračenih stihova, ova je izuzetna kantautorica konačno mogla punu pozornost posvetiti onom što je za najnoviji notes usput skupila i odlučila podijeliti; nije ona toliko drastično ni dosad uzmicala od sebe same, ali na svom jedanaestom albumu uklonila je i zadnje zastore i zakulisne obzire. Baš zato ta nova zbirka zvuči tako opipljivo "lagano" i baš joj je zato trebalo čak dva diska, odnosno, gotovo dva puna sata da ispiše i zadnju notu.

Da, "Down Where the Spirit Meets the Bone" dvostruki je album autorice koja se nikada nije plašila dugih minutaža, ali i kojoj vjerojatno nitko ne bi preporučio takav koncept, osobito ne u vrijeme sve šireg shvaćanja izraza kompresija. Prethodnici "Little Honey" i "Blessed" možda će se danas svojom samokontrolom istinski zrelog autora čak učiniti suptilnom najavom ovog, dužinom, ali i mnogo čime još, kapitalnog djela, pa ipak najpoštenije bi bilo reći da je ova dvosveščana priča zapravo ušće svih dosadašnjih Lucindinih albuma, još od ranih, posve u country i blues zamočenih ploča "Ramblin'" i "Happy Woman Blues", preko samosvjesnih derivata nove americane, remek-djela "Car Wheels on a Gravel Road" i "World Without Tears" do već spomenutih malih spomenika pune kreativne zrelosti. Dvadeset pjesama 61-ogodišnje žene koja je već odavno zavrijedila status nacionalne glazbene ikone lakoćom vlastita zvuka nose takvo breme, ispisujući nove zlatne stranice "američke kozmičke glazbe".

Otvoren tihom, skrušenom "Compassion", koja je, zapravo, lirski dorađena pjesma njezina oca, pjesnika i profesora književnosti Millera Williamsa, "Down Where the Spirit Meets the Bone" na samom početku razmotava Lucindin odavno otvoren duh – suosjećanje je arterija ne samo suživota, već i života samoga. Nije nimalo slučajno što se prva pjesma zove baš tako, što joj je nadošla iz očeva pera, kao ni što album naziv duguje stihu iz upravo te pjesme: njezin opus od samoga je početka bio ozračen tugom, nedostajanjem i ljubavnim krhotinama, ali uvijek kao silnicama čežnje bodrene stalnom nadom. A ništa od toga ne bi imalo smisla ni ikakva nastavka osim očaja kad ne bi uključivalo ljubav i suosjećanje. Ta duhovna, gotovo religiozna nota rukopisa i sentimenta Lucinde Williams upravo je ono što njezine pjesme i albume i čini sve ovo vrijeme trajno intrigantnima, bliskima i prepoznatljivima na intimnim relacijama. U zagrljaju s južnjačkim korijenima i neugasivom ljubavlju za pripadajućim glazbenim jezicima – bluesom, countryjem, gospelom, ali i rockom kao naelektriziranim derivatom – te su se preokupacije i teme samo njoj objašnjivom lakoćom pretvarale u jedinstven body of work.

Eto, već dvije sljedeće pjesme, rafiniranim bluesom satkana "Protection" i kao od nje odvaljena "Burning Bridges" vrlo rječito govore zašto nije nikakvo pretjerivanje kad Lucindu nazivaju nacionalnim blagom i punopravnom nasljednicom veličina još od Hanka Williamsa do Boba Dylana pa dalje naovamo. Glasom koji godinama kao da je dobio još slojeva dima, ona se služi kao instrumentom što pluta iznad uigranih gitarskih pasaža, a autorska samouvjerenost i od naizgled rutinskih pjesama gradi ljepotice poput "Cold Day in Hell" sa stalno prijetećim gitarama koje nikad ne izmaknu u priželjkivanu buku ili predivne "It's Gonna Rain" koja zatvara prvi disk, a u kojoj se vokal lomi preko sebe samoga. U takvom glazbenom ambijentu, drugi dio albuma čini se kao logična i priželjkivana stvar – u nekim drugim rukama lako bi kliznuo u nezanimljivu samodopadnost i gnjavež za dotad čak i blagonaklone uši, ali ne i u ovom slučaju. Trebalo mi je, priznajem, nekoliko slušanja da to na pravi način osjetim, ali nagrada za svako novo slušanje bila je više nego primamljiva.

A drugi disk otvara sugestivan klinč bluesa i soula, zahuktala "Something Wicked This Way Comes" i daljnjim odmatanjem Lucinda otkriva tek da nastavlja u istoj brzini i tonalitetima, isporučujući sjajno izbalansiran i kompaktan album epske dužine, a lirskog kolorita. Na brižnim, ali i samouvjereno opuštenim srastanjima rocka i tradicionalnijih formi "Down Where the Spirit Meets the Bone" vrti se do idealne završnice u obradi "Magnolia" velikoga J.J. Calea – gotovo desetominutni rotor kroz koji prolazi i vrti se cijeli konvoj epiteta glazbene Amerike, a poštujući pritom svu signalizaciju i nepisana pravila. Na fluidnim gitarama toga epiloga Lucinda Williams zaokružila je najnoviju vožnju, još jednom, kao Dylan, Cash, Hank Williams i čitav niz legendi prije nje, odgovornošću svoje kreativne slobode elaboriravši kako rock nije a priori niti poligon za slijepo gaženje u nepropitano naprijed, kako autoritarno vide na jednom, niti nešto "od đavla", kako kratkovidno vide na drugom kraju ideološkog spektra.

Toni Matošin

Hits 1415
Blessed « Blessed Lucinda Williams Albumi Kronologija The Ghosts Of Highway 20 » The Ghosts Of Highway 20

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42