Review
Ruku na bubreg, punk je odavno mrtav. Jel se slažeš? Pa naravno, kad sam ja ful pametan.
Pravo je pitanje: zašto se vratiti punku kad imaš ohoho godina i kad si 1976. otišao u punk-penziju? To je zbilja bilo davno, davno. Prije nego je Titu noga otišla u gangrenu. Prije nego je Michael Bolton počeo puštat kosu. Prije pojave WikiLeaksa.
Valter Nenadjebivi Kocijančić (izgovarati sa meko 'ć' ) heroj je punka. Tri je godine bio glavni baja kultnih Parafa i onda nestao. Tridesetak godina kasnije, Valter Kocijančić odledio je svoje dobro usčuvano punk tijelo (skupa sa Austinom Powersom) i odlučio snimit punk album. Za razliku od Austina, Valteru ne treba švedska pumpa za povećanje penisa jer Valter ima velike cohones i krenuo hrabro u novu glazbenu avanturu…
Valter je ne tako davno upoznao članove riječke emo-rock grupe Mandrill i odlučio s njima, pazi sad, snimit album! Ne otić na pivu, tekmu, makijato, već krenuti opet u glazbu. A Mandrilli k'o Mandrilli, odmah u majmunski glas rekli: Pa hajmo! I tako je nastao projekt Walter et Les Mandrills…
Malo mi je to bilo smiješno, malo sam počeo pljuvat po tom projektu i prije nego li sam čuo album. Upitao sam se mnogo puta: Pa zašto Valtere, čemu sve to? Valtere, pankeru, pa zar nisi star? Ali sada, kad moj super skupi CD plejer vrti album Apstinencija, potpuno uživam!
Valter i Lemuri su isporučili 11 ujednačenih i prokleto zabavnih pjesama. Punokrvna punk-zajebancija. Oštar i izravan, Valter udara po ušima kao Anto Nobilo djecu.
Album otvara strašno zarazna Apstinencija i ono uaaaa uaaa vapap uaaa urlikanje na refrenu diže stidne dlake. Vrlo radioljubni singl, što bi Mišo Kovač rekao: catchy.
Teme o kojima Valter fino poji iste su kao i prije 30-ak godina. Budući da se ovi prostori i nisu previše promijenili kroz sve te godine, punk itekako još može biti aktualan. Društvena podloga je još uvijek tu.
Zna Valter biti i autoironičan pa tuli o Trstu kojeg je nekada posprdno opjevao, a danas s ponosom ide u špežu preko granice. Tu je i smiješna Dora, pjesma o (pazi sad!) - Dori. Čista zabava. Spominje družba Valterova i 3. Maj, navijače (simpatična Tribina), državnu televiziju i emocionalno prazni Zagreb.
Valja napomenuti da su stihove pisali Kristijan Ćoza (inače vokal Mandrilla), Enver Krivac (pisac, radijski voditelj, astronaut, glazbenik, uzgajivač ljami) te Jelena J-Zlo Tondini (poznata blogerica). S obzirom na lovu koju su dobili, apsolutno dobro odrađen zadatak.
Mandrili sa Valterom funkcioniraju odlično. Ufurani su u punk i žestine ne fali. S godinama postaju sve uigraniji i moćniji, ali to provjerite kad budu svirali uživo. Posebno bih istaknuo Mateja Zeca kao producenta čiji sam veliki fan i dođe mi da kupim majicu sa njegovim likom. Zeko zna znanje i album je baš fino produciran, ušminkan taman do mjere da ne bude previše ispeglan i da ima snagu svirke u garaži.
Kupite album za ove blagdane, možete se odlično pogat ispod bora.
A ti, Kocijančiću, punk te poživio!
Marin Miš
