Prairie Wind

Review

Kanadski kantautor Neil Young od 1969-e godine do 2005- e snimio je, a upravo 27. rujna objavio svoj četrdeseti oficijelni album po redu naziva Prairie Wind.

Neil Young rođen je 12.12.1945. u Torontu, Ontario, Kanada i naravno da neću sada prepričavati gdje, tko, kada , s kime i zašto. No, svakako treba kazati da glazbeno djelovanje Neial Younga prolazi kroz nekoliko faza i to od Buffalo Springfielda, Crosby, Stills & Nash, pa nakon toga slijedi C,S,N & Young, potom dolazi do razlaza, a Neil Young samo nastavlja već započetu solo karijeru. Ubrzo susreće i počinje se intenzivno družiti i raditi s bendom Crazy Horse i ta suradnja s više i manje prekida traje do današnjih dana.

U diskografskom opusu Neila Younga ima izuzetno značajnih albuma, ali ima i onih drugih, koje možda i nije potrebno posebno isticati, ali eto tako je to. Interesantno je upravo za Neila Younga što kod njega prevladavaju tzv. light i dark faze rada i snimanja materijala za albume.

Naravno, da to nosi svojevrsnu težinu najprije u kvantiteti, a potom tu je i kvaliteta, koja se ciklično javlja sa jačim i slabijim intenzitetom. Studijski album Greendale očituje fazu jake kalitete, koja se nastavila i na ovom zadnjem studijskom albumu Prairie Wind.

Album Prairie Wind sadrži deset skladbi na kojima je evidentan povratak Neila Younga utjecajima s kojima je počinjao svoju glazbenu karijeru (naravno, radi se o utjecaju Boba Dylana).

Ovaj album sigurno nije namjenjem širokom i svekolikom pučanstvu. Naravno, album će pohraniti u svoje fonoteke oni koji su sazrijevali uz glazbu Neil Younga. Činjenica je da su mnoge ljubavi nastale, perzistirale i prestajale uz poznate glazbene teme ovog kanadskog kantautora.

Sa ovim zadnjim studijskim albumom Prairie Wind, čini se bit će ista priča. Na albumu Young priča o svojim osobnim i životnim stvarima iz prozaične svakodnevnice. On govori o ljubavi (It's A Dream), o svom odnosu spram njemu dragih stvari (This Old Guitar), o svom stavu o životu općenito (Prairie Wind), o religiji (He Was the King i When God Made Me) itd. Uz već navedene teme svakako još moram istaknuti osobito suptilnu temu No Wonde, koja je i moj osobni favorit.

Neil Young je još uvijek prisutan na glazbenoj sceni, naravno tu mu je i mjesto. Svojim autorskim radovima pokazuje da je trenutno u u onoj uzlaznoj fazi svog stvaralaštva, što je svakako za pozdraviti.

PREPORUKA:
Ako osobito mlađi naraštaj želi naučiti nešto o emocionalnim i profinjenim pjesmama, a da iste nisu recimo izašle iz radionice R.E.M.-a ili Coldplay-a, slobodno poslušajte album Prairie Wind, možda ćete osjetiti neki čudni prizvuk onoga što se provlači kroz mnoge glazbene rukopise upravo spomenutih bendova. Neil Young ipak ima 40 albuma iza sebe.

Za starije nije baš After the Gold Rush niti Harvest, ali vrijedi mu posvetiti pozornost. Ukoliko ste u prilici poslušajte ovaj album, koji Vas neće razočarati.

Mladen Lončar - Mike