Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
The Mothers 1970


Bookmark

Data

Released Lipanj 2020
Format Box set
Vrsta Art Rock / Experimental / Psychedelic / Prog-rock / Alternative/Indie Rock / Contemporary Pop/Rock / Experimental Rock / Avantgarde
Dodano Ponedjeljak, 28 Prosinac 2020
Žanr Rock
Length 4:28:40
Broj diskova 4
Edition date Lipanj 2020
Država SAD
Etiketa Zappa Records / UME
Catalog Number ZR20033
Edition details objavljeno: 26.6.2020.;
Tags UME Frank Zappa Zappa Records

Review

“Um je poput padobrana - ne radi ako nije otvoren“, rekao je Frank Zappa, jedan od najvećih eksperimentatora u povijesti rock glazbe. Ismijavao je „mainstream“, šablone koje su pretrpavale javnost putem popularne glazbe i smatrao kako „bez devijacije od normalnog, nema napretka“. U tekstovima provokativan, a u glazbi inovativan, bio je svjedok svoga vremena, ali i bitan kotačić koji ga pokreće. Reagirao je na društvene pojavnosti, kritizirao, imao svoj stav kojim je na duhovit način oslikavao vrijeme u kojem živi. Glazbeno, uz rock je spajao najrazličitije naizgled nespojive glazbene izričaje: jazz, simfoniju, psihodeliju, progresivnu i klasičnu glazbu. Naravno, s obzirom da se nije uklapao u općeprihvaćene okvire smatralo ga se, u najmanju ruku, čudakom. Nije se Zappa libio poljuljati mitove na vrhu popularnosti, bilo kroz omot svoje ploče „We're Only In It For Money“ kojim je aludirao na naslovnicu albuma „Sgt. Papers Lonely Hearts Club Band“ ili s pjesmom „Flakes“ na kojoj je oponašao Boba Dylana. Prezirao je komercijalu kao dio „mainstreama“ od kojega se po njemu treba obraniti tako da se zaroni u „podzemlje“ ('underground'), zbog čega ga neki smatraju i utemeljiteljem ovoga pojma u glazbi. Igrom sudbine, dok je ismijavao disko groznicu s kraja sedamdesetih snimivši album „Sheik Yerbouti“, Zappa je nehotice stvorio nekoliko svojih najkomercijalnijih hitova: „Bobby Brown“ i „Dancin' Fool“, koja se nemilice vrtjela po disco klubovima te bila čak nominirana i za 'Grammyja'.

Kada bi Frank Zappa bio živ, ove bi godine proslavio 80-ti rođendan. Ali njegovu je tridesetgodišnju glazbenu karijeru tijekom koje je u pratećem sastavu Mother Of Invention okupljao gomilu izvrsnih glazbenika, naglo je prekinula kancerogena bolest od koje je preminuo u 53. godini života. S obzirom da umjetnici žive dok traju njihova djela, Zappa je uistinu besmrtan. Naime, ovaj izrazito plodan autor ostavio je iza sebe bogatu glazbenu ostavštinu od preko 60 albuma te mnogo neobjavljenoga materijala na kojemu su predano radili i rade nasljednici okupljeni u „Zappa Family Trust“, koju je osnovala njegova druga supruga Adelaide Gail Sloatman. Tako je do sada objavljeno 54 posthumnih Zappinih albuma, a ovome se može pridodati i gotovo neizmjerno mnogo bootlega i piratskih izdanja. Stoga, ukoliko planirate detaljniju analizu s ciljem konačne valorizacije lika i djela Franka Zappe, najbolje bi bilo da se što prije zatvorite u svoja četiri zida i bacite na posao. Poslušate li svaki album 3-4 puta, vjerojatno ćete s cijelim opusom završiti upravo u momentu kada se okonča ova globalna pandemija.

S ovim boxom jednostavna naziva „The Mothers 1970“ obilježava se 50. obljetnica Zappina rada s pratećom grupom Mothers (ili Mothers Of Invention, kako su je zvali na insistiranje izdavača). Nalaze se ovdje čak četiri kompakt diska s četiri i pol sata glazbe. Osim jednog studijskog, ostali kompakt diskovi daju presjek koncertnih nastupa s turneje održane uoči snimanja albuma „200 Motels“. Tadašnju nevjerojatnu postavu Mothersa činili su Aynsley Dunbar (bubnjevi), George Duke (klavijature i trombon), Ian Underwood (orgulje i gitara), Jeff Simmons (bas i vokal) i dvojac Flo & Eddie (Howard Kaylan i Mark Volman) iz grupe The Turtles. U toj postavi The Mothers su igrali do kraja sezone, odnosno siječnja 1971. godine, kada ih je tijekom snimanja filma „200 Motels“ napustio multiinstrumentalist Jeff Simmons. Album su producirali Ahmet Zappa (sin Franka Zappe) i Joe Travers, perkusionist i arhivist koji marljivo radi za Zappa Family Trust.

Prvi kompakt disk sadrži studijske snimke snimljene u londonskom Trident Studiju nastale u samo dva dana sredinom te godine. Ovdje je nekoliko ranih varijanti kasnije objavljene, fenomenalne pjesme „Wonderful Wino“ s albuma „Zoot Allures“ (1976.) i pjesma „Sharleena“ s tada aktualnog „Chunga's Revenge“ (1970.). Osim zanimljivih solo dionica na raznim instrumentima (bubnjevima, klaviru i Hammondu) materijal je naravno prožet i zanimljivim Zappinim gitarističkim jazz-rock rješenjima. Među pjesmama odskaču očaravajuća izvedba „Envelopes“, kompleksna „Giraffe (Take 4)“ i „Wonderful Wino“ u kojoj Zappina gitara pripovijeda najmaštovitiju priču.

Drugi kompakt disk započinje nizozemskim radijskim koncertom „Live at the Piknik“, a na njegovu početku možemo čuti intervju s nizozemskim voditeljem. Raspitivao se novinarski o Zappinim planovima, članovima benda i u kojim su grupama ranije svirali. Na kraju je upitao Zappu: „Vaš prijatelj Captain Beefheart kaže da dolazi s Marsa, a odakle vi dolazite?“, na što mu je Zappa odgovorio potpuno u svome stilu: „Ne želim da to upotrijebite protiv mene, ali dolazim iz Sjedinjenih Američkih Država.“ Među pjesmama se mogu čuti "Daddy, Daddy, Daddy" i "What Will This Evening Bring Me This Morning?" u izvedbama koje su na Zappin prepoznatljiv način spojile orkestralne i rock elemente. Nastup je u cijelosti odličan i ne čudi da je ovaj CD, kada je neslužbeno objavljen prije nekih četiri godine, postao vrlo traženo Zappino bootleg izdanje.

Na trećem su disku Mothers najavljeni kao 'najkreativnija grupa u povijesti' , što vjerojatno i nije daleko od istine. Nastup su otvorili skladbom „Agonom“ Igora Stravinskog, neoklasičnim baletom koji je napisan za 12 izvođača, a Mothersi su ga upotrijebili kao uvod u izvrsnu pjesmu „Call Any Vegetable“ s albuma „Absolutely Free“ (1967.). Slijedi nekoliko pjesama s albuma „Uncle Meat“ (1969.) zamišljenog kao glazba za istoimeni film koji nikada nije objavljen, a nakon toga nevjerojatan spoj zanimljivih pjesama „The Air/Dog Breath/Mother People/You Didn't Try To Call Me“. Među ostalima na ovom kompakt disku možemo naći uvijek aktualnu „Trouble Every Day“ s odličnim tekstom: „Well, I'm about to get sick / From watchin' my TV / Been checkin' out the news until my eyeballs fail to see / I mean to say that every day is just another rotten mess / And when it's gonna change, my friends, is anybody's guess…“. Disk zatvara, kako Zappa kaže, „serija glazbenih epizoda“ koje podsjećaju na njihove scenske nastupe, vratolomije i pošalice, tijekom kojih zavidiš publici koja je mogla biti dio tog 'cirkusa', jer Zappa je sa svojim bendom povrh besprijekornog sviranja uvijek odlično zabavljao publiku.

Četvrti disk je odabir koncertnih snimaka zabilježenih Zappinim magnetofonom. Slušatelja može zabaviti već sami početak, jer su Motherski prije nastupa u Floridi polagali prisegu da će poštivati stroge zakone Floride o pristojnom ponašanju na sceni te da tijekom koncerta neće vaditi „alat“ na pozornici. S obzirom da izvedbe pjesama „Portugese Fenders“, „Guitar Build '70“ i „Turn It Down“ donose vjerojatno neke od najinteresantnijih Zappinih solističkih dionica i ponovno otvaraju vječno pitanje je li Zappino gitarističko umijeće dovoljno priznato ili ne. Primjerice, na popisu 100 najboljih Rock gitarista svih vremena prema magazinu The Rolling Stone, simpatični brkonja se nalazi na 22. mjestu, a ruku na srce Franka Zappu može se bez pretjerivanja staviti i među prvih deset. Ovome možemo pridodati podatak da je Zappa posthumno, godine 1995. primljen u Hall of Fame u Clevelandu, a godinu dana prije toga asteroid "3834" dobio ime Zappafrank.

Neko čangrizalo ili strogi analitičar prigovorit će da materijal kvalitetom nije ujednačen te da ne udovoljava današnje produkcijske standarde. Ipak, zanemarimo li nekoliko pjesama u kojima su se Mothersi ipak pretjerano 'zaigrali' i u svojim glazbenim istraživanjima proizveli cijelu zbirku disonantnih tonova, ovaj opsežan materijal je u cijelosti - slušljiv. Štoviše, ono što najviše impresionira na najvećem dijelu materijala upravo je usklađenost Mothersa u čestim izmjenama tempa, vokala te preciznost u izvedbi solo dionica.

Na kraju, neizostavna je preporuka ovoga izdanja zaljubljenicima u glazbu koja spaja najrazličitije žanrove. No, ovaj box nije glazbena početnica za neku novu Zappinu publiku. Njima treba preporučiti neku Zappinu kompilaciju, „Mothermaniju“ (1969.) ili možda upravo „Strictly Commercial“ (1985.). U svakom slučaju, Zappu treba slušati, jednako kao i glazbu općenito. Jer, kao što je ovaj genijalac jednom lucidno rekao: „Ako nema glazbe koja ga ukrašava, vrijeme je tek dosadan niz rokova do kojih moramo napraviti posao i datuma do kojih trebamo platiti račune.“

Ivan Dukić

Hits 540

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102 albuma