Kako sam u svjetlu „uskrsnuća“ domaćih legendi heavy metala, Undercodea, nedavno nakon par desetljeća odlučio otresti prašinu sa njihovog albuma prvijenca, Enlightening The World, tako je bilo logično da se primim i njihovog drugog studijskog albuma naziva Post Apocalyptic. A nekako su mi moje tekuće obaveze dozvolile da to tek dođe na red uoči njihove velike koncertne promocije u Hard Placeu.
Jedan od najvažnijih kontrabasista u povijesti jazza, Richard Davis je preminuo 6. rujna u Madisonu, Wisconsin. Imao je 93 godine. Bio je instrumentalist prepoznatljivog, čistog, saftnog, grandioznog zvuka i precizne intonacije te sjajan ritmičar koji je znalački koristio cijeli raspon svog glazbala. Kontrabas je uspoređivao sa ženom, od oblika do zvuka, a za njega je sviranje tog glazbala bilo poput vođenja ljubavi. Njegov je kontrabas pjevao, pričao priče, plakao, stenjao, smijao se, bio je umiljat i ironičan... Kako god ga je koristio, slušatelje nikad nije ostavljao ravnodušnima. No, on je bio i nešto više, umjetnik par excellence, iako je cijela njegova karijera protekla u sjeni drugih kontrabasista, drugih glazbenika. Naime nikad se nije zadovoljavao samo jednim žanrom, istim pristupom, suradnji s istim glazbenicima, istom djelatnošću. Bio je jednako uvjerljiv kao izvođač i glazbeni pedagog, klasičar i jazzist koji je dao doprinos i na području pop i rock glazbe, sideman i vođa sastava, glazbenik malih sastava i jazz orkestara, svirač pizzicato ili arco pristupom, raznih podžanrova jazza kao što su swing, bebop, free jazz ili crossover... No, zbog svestranosti teško je bilo pratiti njegovu aktivnost na raznim područjima, a zbog toga je izostalo i veće priznanje javnosti. Zapravo, samo djelomično jer dobio ga je, iako ne koliko je zaslužio. Imao je fantastičnu sposobnost prilagođavanja i zato su ga na suradnje pozivali vrhunski glazbenici. U tim situacijama, briljirao je kao sideman jer se s razumijevanjem prilagođavao zamislima drugih glazbenika, samozatajno, svirajući za druge. Zapravo svojim je sviranjem pomagao drugim glazbenicima da zablistaju.
Tijekom ove godine svijet jazza obilježava stotu obljetnicu rođenja Sama Riversa, jednog od najznačajnijih glazbenika suvremenog jazza. U pripremi su koncerti, performansi, glazbene radionice, paneli i druge manifestacije kojima će glazbenici i drugi eksperti za njegovu glazbu podsjetiti na ovog velikana jazza. Mnogobrojna će događanja biti uprilićene upravo na Floridi gdje je živio. Uz to njegova kćerka Monique Rivers izjavila je da će, poštujući odluku svoga oca, donirati svoje imanje Sveučilištu u Pittsburghu. Tamo će biti arhivirana Riversova glazbena ostvaština, prikupit će se podaci koji podsjećaju na njegovu povijest, organizirati koncerti, održavati predavanja i radionice, njegovu će glazbu učiniti dostupnom svijetu te će reinkarnirati njegov Studio Rivbea i Rivbea glazbu.
U ovogodišnjem, 71. po redu glasovanju, kritičari uglednog časopisa DownBeat uvrstili su Alice Coltrane u prestižnu Kuću slavnih. Turiyasangitananda, odnosno Turiya, što je bilo njezino duhovno ime, bila je američka jazz pijanistica, orguljašica, pjevačica, skladateljica i swamini te jedna od rijetkih harfistica u povijesti jazza. Turiyasangitananda se prevodi kao najviša pjesma blaženstva Transcendentalnog Gospodina.
Glasoviti njemački saksofonist i klarinetist Peter Brotzmann preminuo je 20. lipnja u snu, u 83. godini života. Iako je dugo osjećao zdravstvene tegobe, neukrotiv, neumoran i beskompromisan, kakav je bio, Brotzmann sve do kraja života nije odustajao od onoga što je ispunjavalo njegov život, što je činilo smisao njegovog života - sviranja free-jaza. Činio je to s tolikom strašću, uvijek bespoštedno, ne razmišljajući kako to utječe na njegovo zdravlje. Naime, oni koji su ga gledali i slušali na koncertima mogli su osjetiti koliko je njegovo sviranje zapravo bilo mukotrpan fizički posao. Posebice se to osjećalo u novije vrijeme, kad je ušao u pozne godine. Poslije koncerta bio bi potpuno iscijeđen i iscrpljen. No, početkom godine, kada se vraćao u Njemačku s rezidencija u Varšavi i Londonu, bolest je eskalirala i doživio je potpuni zdravstveni slom i završio je u krevetu. Svjestan da je situacija krajnje ozbiljna, ovim se riječima preko weba obratio obožavateljima: “Hitna pomoć, reanimacija, intenzivna njega... Nemam pojma kako će budućnost izgledati i ne, neću moći svirati, barem ne u bližoj budućnosti, znači nema putovanja i penjanja na pozornice. Nema dobrih vijesti, prijatelji moji. Ali tako je kako je, i da, dat ću sve od sebe da ostanem s vama.”
“... a kad odem, ne brinite za mene: imam kamo otići, ljude vidjeti...”, rekla je to jednom brazilska pjevačica Astrud Gilberto koja je preminula 6. lipnja u 83. godini života. Poznata kao “Djevojka iz Ipaneme” i “Kraljica bossa nove”, bila je sugestivna interpretatorica bossa nove, glazbe koja je početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća osvojila svijet. Svojim izvedbama pobuđivala je maštu slušatelja, vedrim osmjehom i senzualnim glasom mnoge bi nagnala da se zaljube u nju, bez da bi je vidjeli. A kad bi je vidjeli potpuno bi se raspametili. Naime, bila je elegantna ljepotica umilne vanjštine, nježnog pristupa, dama par excellence.
U petak, 16.6. Dubioza Kolektiv je nastupila u Parizu u sklopu festivala Wall of Clan. Najave za festival krenule su još prije par mjeseci i veselila sam se nadolazećem koncertu. Osim Dubioze, u dva dana, 16. i 17.6. najavljeni su bili Fishbone, Terror, Hatebreed, Unearth, La Phaze, Loudblast, M.O.K.O, Sorcerer i Crisix. Kada je izašao vizual za festival bila sam zbunjena jer sam mislila da će na isti dan svirati nespojivi bendovi, tipa Fishbone i Terror. No onda sam shvatila da se radi o dva dana koncerata i da su bendovi ipak odvojeni po glazbenom žanru. Inače, kada Dubioza Kolektiv sviraju u Parizu nekako još više volim otići na koncert jer kada neki naš bend svira u inozemstvu osjeti se ta povezanost s našim, kao da se svi znamo i svi smo se sa tog nekog zajedničkog mjesta našli u nekom stranom svijetu. Samo moj osobni dojam, a i uvijek upoznam neke naše ljude na koncertu.
Kroz desetljeće aktivnosti, njemački producent i DJ Robin Schulz istaknuo se kao jedno od vodećih globalnih imena electro-pop zvuka.
Najtraženija svjetska turneja - ona velikana The Prodigy, za manje od dva tjedna stiže u Hrvatsku, na jubilarno peto izdanje Sea Star Festivala u Umagu.
Sad već davne 1994. grupa entuzijasta koju su činili Zrinko Tutić, Dražen Vrdoljak i Veljko Despot, procijenila je kako Hrvatskoj treba vlastita glazbena nagrada, događanje koje će okupiti tadašnja glazbenu kremu, ali i one koji sanjaju o velikim uspjesima. Usred zvukova ratnih sirena, željeli su zvuk bubnjeva, gitara, violina i klavira. Na prvu zvuči suludo, ali definitivno je bilo nešto što je svima, ne samo glazbenicima, tada trebalo.
Dexter Gordon (1923-1990) bio je bebop glazbenik koji je ostvario sjajnu četrdesetogodišnju karijeru. Kao ikona jazza nadahnjivao je mnoge saksofoniste koji su stasali u drugoj polovici prošloga stoljeća, Primjerice Johna Coltranea i Sonnyja Rollinsa, a njegov utjecaj ne blijedi ni danas. Izgradio je image cool glazbenika prema kojem su se drugi odnosili sa strahopoštovanjem, čak i kad bi posrnuo, što nije bilo rijetko. Osobno sam se uvjerio u to, kad bi, primjerice, bio tako pijan da je jedva stajao na svojim klimavim, dugim nogama - bio je dvometraš - ali kad bi stao pred mikrofon preobrazio bi se u nepogrešivog cool tenor saksofonista prepoznatljivog, toplog, zaokruženog, zavodljivog tona, osjećajnog interpretatora balada i maštovitog improvizatora. U svoja je sola volio ubacivati citate, nerijetko iz opernih arija, uvijek na duhovit i cool način. Činio je to dovoljno često da je to postalo obilježje njegova stila. Osim toga bio je nenadmašan šarmer. Naime, jednako uzbudljiva i cool bila je i njegova konferansa. Svojim dubokim, baršunastim glasom nonšalantno bi najavljivao, primjerice skladbu “More Than You Know”, uvjerljivo i usporeno se obraćajući publici: “We love you, we need you, we adore you, we..., more then you know”, potom bi napravo stanku zagonetno se osmjehujući i naposlijetku zaključio: “Ladiessss!” Već samom najavom osvojio bi publiku, kad bi puhnuo u svoj saksofon uslijedile bi ovacije, za svaki solo bio nagrađen vriskom, a po svršetku svake izvedbe radosti nije bilo kraja - u publici, ali i na pozornici. Naime, Dexter Gordon bio je miljenik publike i kolega glazbenika.
U jednom od svojih brojnih intervjua, glazbenik Paul Simon izjavio je kako postoji dašak pretencioznosti u tomu da je pjesmi nadjenuo naslov po nazivu čitave države. Međutim, kao što Simon zna i više nego dobro, "America" nije pjesma o potrazi za Amerikom u doslovnom smislu: ona se ne odnosi na puku geografsku regiju ili kulturu, već na nešto univerzalno i vječno. Prije no što se dotaknemo onoga čemu teži Pripovjedač u tekstu (iliti “lirski subjekt”, poslužimo li se književnoteorijskim pojmovnikom), analizirat ćemo čimbenike koji “Americi” pridaju sjaj i čine je jednim od najblještavijih dragulja – ako ne i najblještavijim – čitave diskografije Simona & Garfunkela.
Virovitički punk-grunge-rock bend Contra objavio je sredinom mjeseca debitantski album znakovitog naziva "Sunce izlazi na zapadu". Kako su novosti oko bendova i onoga što rade uvijek odlična prigoda da se malo bolje predstave našim čitateljima, tako smo i ovoga puta upitali Vedrana, basiste u Contri da nam predstavi svojih 7 presudnih.
Magazin Pitchfork ažurirao je svoju listu najboljih albuma 1990-ih, izvorno objavljenu 2003. godine. Neka od grandioznih imena koja su svojim albumima i pjesmama obilježila ne samo 1990-e, već glazbenu povijest, uopće nisu našla svoje mjesto na ovoj listi, dok su neki bendovi zastupljeni s nekoliko albuma. Kompletnu listu provjerite u nastavku, a izvorni članak pročitajte OVDJE.
Prve službene brojke pokazuju ono što se dobro čulo i vidjelo i golim okom: Hrvatska je lani imala bogatu ponudu domaće i strane glazbe za sve ukuse. Koncerti zabavne glazbe pokazali su se kao nezamjenjiva iskustva koja su svima nedostajala, iako se živi u digitalnom okružju. Naši su glazbenici prošle godine održali brojne atraktivne i spektakularne koncerte u dupkom punim Arenama i velikim sportskim dvoranama. Bilo je isto i sa svjetskim glazbenim legendama ili regionalnim zvijezdama iz susjednih zemalja. Brojni klubovi i različiti koncertni prostori opet su dobili dugo čekanu dozu energije. Veliki glazbeni festivali pop, rock ili elektroničke glazbe diljem zemlje su i ljeti i kroz cijelu godinu opet bili važan dio hrvatske turističke ponude.
Već smo pomalo i naviknuti po isteku svake nove godine imati i po cijeli naramak iznimnih, u najmanju ruku sjajnih albuma s naljepnicom Made in Croatia, pa se to bez zadrške može reći i za upravo otpraćenu 2022. U Hrvatskoj tako više nema potrebe pričati o nekakvom valu ili prolaznom trendu, već jednostavno o realnom stanju stvari, a ono što posebno veseli je činjenica da među potpisnicima albuma koji iskaču kao ponajbolji uvijek ima i starijih, iskusnijih glazbenika, kao i onih mlađih, uključujući stalni prirast posve novih imena. Prošla godina ni po čemu nije bila iznimka, pa s radošću imam prigodu i mogućnost izdvojiti čak petnaest domaćih albuma (deset plus pet "dopunskih") vrijednih kakve vremenske kapsule, odnosno, "bar" nekih novih preslušavanja i u godinama što slijede.
To je najljepše doba godine. Ovu rečenicu sigurno ste čuli jako često u vrijeme prosinca, a to ne iznenađuje zbog toga što dolazi Božić. Kolege iz magazina Pop Sugar napravile su listu od 17 ovogodišnjih božićnih pjesama na koje vam skreću pažnju, a mi vam ju prenosimo da provjerite jesu li i po vašem ukusu.
Rubrika u kojoj glazbenici i osobe povezane s glazbom odabiru za njih sedam presudnih albuma. Sedam albuma koji su ih formirali kao osobe ili su utjecali na njihov životni put, odnosno, utjecali na formiranje glazbenog ukusa. Ukoliko ponekad i ne bude sedam albuma, nego sedam glazbenika, sedam omota albuma ili sedam nečeg drugog, pripisat ćemo to razbijanju jednoobraznosti rubrike, ali i karakteru posla osobe iz glazbene branše koja se kroz ovu rubriku predstavlja.
Sedam presudnih za vas su do sada predstavili:
Adrijana Baković Alekasndar Ljiljak (Headoneast) Aleksandar Žikić (LVC'z) Aljoša Šerić (Pavel) Ana Ćurčin Antonela Doko Anja (Side Project) Astrid Kuljanić Auguste (Gordana i Ivana) Bad Copy Balkalar bod [包家巷] Brian Rašić Brkovi Damir Martinović-Mrle (Let 3) Daniela Rašić Strčić (Putokazi) Davor Gobac (Psihomodo pop) Davor Viduka (Kawasaki 3p) Davorin Bogović Demolition Group Dimitrij Petrović (Seine) Dinko (Ponor) Dino Jelusić Dinko Pasini (Terminator) Dino Šaran (Letu štuke) don_t go Dorian Pavlović (Cold Snap) Edo Maajka Elis Lovrić Ella Garage In July Goca (KUKU$) Gospođo Pitomi (Zoran Klasić Klas - Mrave Brojim) Hrvoje Prpić (Vikend revolucija) Hrvoje Prskalo (Bang Bang) Igich (Debeli precjednik) Indigo |
Iva Lorens |
Nermin Puškar Nina Kraljić NLV Oleg Berić (dno.) Pero Galić (Opća opasnost) Petra Kožar (Flyer) Pišta (Hard Time) Punčke Rakun (Bruto Geto) Remi (Elemental) Robert Mareković Sajsi MC Sara Renar Sassja Saša Antić (TBF) Saša Markovski Seed Holden Shot (Elemental) Slow Motion Suicide Soul Fingers Srđan Sacher Stefany Šomi (Neki to vole vruće) The Ant The Dead-End Alley Band The Gentleman Toma Tomislav Mihac Kovačić (Ogenj) Vincent Šepić (Zo) Vinko Ergotić (Nellcote) Vladimir Radusinović-Radule (Atheist Rap) Vlado Simcich Vava (Turisti) Yogi Lonich Zele Lipovača (Divlje jagode) Zemlja gruva Zoran Prodanović-Prlja (Let3) Zvonka Obajdin |