Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna

billy joel

Koliko smo puta pozavidjeli ‘razmaženim’ glazbenim zvijezdama, onima koji već desetljećima nižu komercijalne uspjehe uz pohvale kritike. No, mnogima od njih, od Dylana i Bowieja do Radioheada i Muse, nije od samih profesionalnih početaka bilo tako. Nekima je neslavno prošao samo debitantski album i prva godina-dvije karijere, a nekima i mnogo više.
Lista kreće kronološki od 60-ih, a na njoj se nalaze samo oni glazbenici za koje ste svakako morali čuti.

Aerosmith

Aerosmith
‘Najbolji američki rock’n’roll bend’, kako ga vole zvati, formiran je na prijelazu iz 60-ih u 70-e, ‘obećano’ desetljeće za hard rock i, kasnije, punk, koji također mnogo duguje Aerosmithu. Petorka predvođena pjevačem Stevenom Tylerom i gitaristom Joeom Perryjem tek je nakon tri godine ispunjene nastupima uživo objavila prvi album, koji nije zamijećen van njihovog Bostona. Na američkoj ljestvici dosegao je 166. mjesto, a izbacio je singlove ‘Mama Kin’ i ‘Dream On’, danas jedne od poznatijih pjesama grupe. Ni godinu mlađi nasljednik ‘Get Your Wings’, unatoč naporima benda, nije ostvario veći uspjeh. No, Tyler je na tom albumu počeo pjevati glasom zbog kojeg je postao jedan od najprepoznatljivijih rock vokala svih vremena. ‘Same Old Song and Dance’ i sjajna obrada ‘Train Kept A-Rollin’ otključale su vrata svjetske popularnosti, koja se počela ostvarivati po izdavanju trećeg albuma, ‘Toys in the Attic’.

Billy Joel

Billy Joel
‘Piano Man’ svoju je glazbenu karijeru počeo inspiriran (začudo) Beatlesima, svirajući u raznim njujorškim cover bendovima još kao tinejdžer. Samostalno je krenuo albumom ‘Cold Spring Harbor’ 1970. godine, ali nije imao sreće: pjesme jednostavno nisu bile dovoljno kvalitetne, a album je miksan na krivoj brzini te je stoga zvučao još lošije. Ipak, ‘izvukao’ se stalnim nastupima uživo, gdje su mu pjesme zvučale daleko bolje te je uslijedio potpis za veliki Columbia Records. Potom je nekoliko mjeseci radio kao resident pijanist jednog noćnog bara gdje je skladao svoj najveći hit, ‘Piano Man’, koji ipak nije istoimenom albumu omogućio značajniju tiražu. Joel je tek 1977. i petim albumom ‘The Stranger’ (70. album svih vremena po Rolling Stoneu) dosegao slavu koju više nikad nije ispustio.

Hall&Oates

Hall&Oates
Drugi najuspješniji duo svih vremena (nakon The Carpentersa), koji stvaraju glazbu koju vole zvati rock’n’soul, u svojim se počecima prilično tražio i ‘gubio’ u svom vlastitom preeklektičnom glazbenom ukusom. Svašta su izmiješali na svoja prva tri studijska albuma, izdanim između 1972. i 1974., a upamćena je ostala samo pjesma ‘She’s Gone’, i to nakon što je reizdana 1976. godine. Najveće hitove su Daryl i John ostvarili tek početkom 80-ih, zbog čega se često i smatra kako se radi o bendu koji ‘pripada’ tom desetljeću. Bogato naslijeđe dua koji se pošteno namučio kako bi došao do glazbenog Olimpa uključuje šest američkih singlova na broju jedan, sedam platinastih (preko milijun prodanih primjeraka) albuma u SAD-u te mjesto u Rock and Roll Hall of Fame.

AC/DC

AC/DC
Većinu stranica povijesti najvećeg australskog rock sastava svih vremena ispisala su u Škotskoj rođena braća Young, a danas i glazbeni kroničari imaju o čemu pisati: naime, dug je put do vrha kad sviraš rock’n’roll... Priča je počela negdje krajem 60-ih, a zaplet se razvio postavljanjem Bona Scotta na mjesto pjevača 1974. godine. Prva dva albuma, ‘High Voltage’ i ‘T.N.T’, izdani su samo u Australiji i Novom Zelandu te stoga ostatak svijeta nije ni mogao znati što se to ‘kuha’ down under. Godine 1976. potpisan je ugovor s Atlantic Records te su početni albumi izdani i u inozemstvu, a naredni su dobivali sve veću pozornost javnosti. Ni Scottova smrt nakon uspješnog ‘Highway to Hell’ nije zaustavila bend. Dapače, novi pjevač Brian Johnson je već na prvom albumu s grupom ispisao najvažnije stranice njihove povijesti: ‘Back to Black’ je danas najprodavaniji album svih vremena poslije Jacksonovog ‘Thrillera’.

Ramones

Ramones
Najpoznatiji američki punk sastav svih vremena šumu je glazbenih (progresivnih) perverzija počeo krčiti sredinom 70-ih u New Yorku, često i u CBGB-u i Max’s Kansas Cityju, kultnim rodnim mjestima punka. Iako im je eponimni debi album bio hvaljen u medijima kao rijetko koji prvi album neke grupe, dosegao je tek 111. mjesto američke ljestvice, a singlovi ‘Blitzkrieg Pop’ i ‘I Wanna Be Your Boyfriend’ nisu uopće vidjeli nacionalnu ljestvicu. Sve to je rezultiralo činjenicom da se na prvoj ‘većoj’ svirci Ramonesa van savezne države New York u Columbusu, Ohio pojavilo tek desetak ljudi. Tek je britanska turneja s još jednim kultnim, no nikad dovoljno prepoznatim garage punk bendom Flamin Groovies polako, ali sigurno počela graditi ime koje je danas sinonim za punk.

Motorhead

Motörhead
Ian Fraser ‘Lemmy’ Kilmister je osnovao Motörhead nakon što su ga napucali iz grupe Hawkwind, gdje je svirao bas. U doba kad je heavy metal hit-bend bio Blue Öyster Cult, Lemmy je htio zvučati ‘brzo i opako kao MC5, tako da ti, ako ti budemo susjedi, travnjak krepa’. Preuzeo je, osim basa, i vokalne dužnosti te je neko vrijeme tražio članove s kojima će uspjeti probiti se do šire publike. Trebale su mu tri godine i jedan neuspješni album, za vrijeme kojih je i skvotirao po Londonu. Stvari su krenule nabolje drugim albumom, ‘Overkill’, a svaki sljedeći bio je još uspješniji, sve do ‘No Sleep ‘til Hammersmith’. Kultni status bend je zadržao do danas te ga iz godine u godinu Lemmy svojom ekscentričnošću te glazbenom i životnom energijom dodatno obogaćuje.

Joy Division

Joy Division
Bend bez kojeg bi se žanrovi poput post punka i gothica neusporedivo sporije razvijali nastao je za vrijeme booma originalne punk scene na Otoku. Ian Curtis, Bernard Sumner, Peter Hook i (uskoro) Stephen Morris uzeli su polet Pistolsa, manijakalnost Stoogesa, karizmu Doorsa i ekscentričnost i jednostavnost Velvet Undergrounda kako bi skladali danas legendarni debitantski album ‘Unknown Pleasures’ 1979. godine, a godinu kasnije i njegov jednako sjajni nasljednik ‘Closer’. Prvo izdanje prvospomenutog albuma su se tada jedva prodale (riječ je bilo o 10 000 primjeraka), a prodaju je potaknuo jedino uspjeh singla ‘Transmission’. ‘Unknown Pleasures’ isprva nije dospio ni na službenu britansku ljestvicu, a stvari su se počele mijenjati tek samoubojstvom pjevača Curtisa i tragičnim krajem benda koji je uskoro postao New Order. Joy Division i ‘Unknown Pleasures’ danas se redovito viđa na majicama neshvaćenih tinejdžera, a najbolje moguće ocjene albumu su dali mediji poput Allmusica, Pitchforka, Q-a, NME-a i Uncuta.