Ploče su, na radost mnogih, odnedavno ponovno veliki hit u glazbenoj industriji i bilježe rast u prodaji kao i u proizvodnji. Kao posljedica toga, trenutno goruća tema u zajednici ljubitelja ploča; reizdanje može biti odlična zamjena za istrošeni original ali i veliki trošak na nešto gotovo dovoljno dobro. Donosimo nekoliko faktora koji vam mogu pomoći u donošenju odluke.
Jesu li originali bolji?
Ukratko – da, uz neke iznimke. Ploče otisnute prije 1970. općenito su najbolji izbor budući da je vinil bio jedini dostupan format pa su se izdavači borili za prevlast na tržištu. To je osiguralo kvalitetu LP i 45 ploča iz tog vremena. Dakle bilo da se radi o originali ili reizdanju prije 70-ih, kupujte!
Sedamdesete
I dalje su se proizvodile odlične ploče ali je globalna kriza utjecala na način proizvodnje vinila. Ona je ovisila o skupocjenoj nafti pa su ploče postale tanje, a njihova kvaliteta manja. Čak su počeli topiti stare ploče i od njih tiskati nove pa se tu i tamo može pronaći komadić papir od naljepnice u samom vinilu. Sve to stavlja njihovu kvalitetu pod upitnik. Ako baš morate, kupujte, ali budite spremni na tanju ploču.
Osamdesete
Kazeta i kompaktni disk glazbu su učinili prijenosnom i praktičnom. CD donosi savršen zvuk i jeftinije ga je proizvesti i raste potražnja za automobilskim stereo uređajima koji mogu reproducirati taj format. Početak kraja za ploču kao vodeći format; dolazi do naglog pada prodaje do kraja desetljeća. Tako su osamdesetih pokušali ploče digitalizirati, odnosno zvuk približiti onom na CD-u i stoga ih se smatra manje kvalitetnim on ranijih ploča jer one bi ipak trebale biti analogan nosač zvuka. Uz to su tanke i slabe.
Devedesete
Devedesetih godina ploče su praktički postale suvišne. Potražnja je nestala, a slijedećih 20 godina digitalni zapisi i streaming pregazili su i CD. Ploče tada kupuju samo kolekcionari.
Od 2007. godine do danas
Tada je započeo veliki povratak ploča, ljudi su se jednostavno zaželjeli glazbe u opipljivom izdanju. Trenutna potražnja za pločama daleko je veća od proizvodne mogućnosti; ništa se nije promijenilo u tehničkoj izvedbi gotovo 40 godina. Čitava industrija zasniva se na malom broju postrojenja i uglavnom zastarjeloj mašineriji kojom upravlja osoblje bez iskustva. To često rezultira slabijom kvalitetom i lošim zvukom. Vrijedi istražiti izvorište ploče iz ovog perioda prije negoli u nju uložite novac.
Koriste li se originalni zvučni zapisi?
Kvalitetni izdavači uvijek će stremiti tome da se koriste najbolji analogni izvori koji su im dostupni. Noviji primjeri kvalitetnih reizdanja su diskografije izdavača Rush, Can i Blue Note. Svi su oni koristili originalne zapise što je rezultiralo vrlo visokom kvalitetom zvuka. Kada se kao izvor za ploču koristi CD, zvuk će često biti lošiji nego na samom CD-u, a šteta je što je to nekada jedini način da se domognete nekog od najdražih albuma.
Tko je tiskao ploču?
Diskografija vezana za izdavača govori sama za sebe. Prije kupnje dobra je stvar informirati se, možete proučiti forum Vinyl Junkies i ostale izvore na Internetu. Ljubitelji vinila neće vas razočarati i njihovi savjeti i mišljenja mogu vam pomoći. Uz to vrijedi dodati da neke zemlje slove kao izvorišne točke kvalitetnog vinila kao što su Japan, Francuska, Njemačka i Nizozemska. S druge strane, loše ploče nastaju u Rusiji, Brazilu i Jamajci.